Bez dogovora Rusije, Ukrajine i EU u Briselu

Ruska državna kompanija Gasprom, pak, navodi da je Ukrajina zatvorila posljednji gasovod kojim se ruski gas transportuje ka zapadu preko Ukrajine.

Kijev je potvrdio da je gasovod zatvoren, ali uz objašnjenje da je to uradila Rusija, na svom dijelu gasovoda.

Ruski ambasador pri EU Vladimir Čižov govorio je za BBC o uvjetima koje treba da ispuni Ukrajina kako bi se isporuke gasa iz Rusije normalizovale.

"Prvi uvjet je da prestanite da kradete gas koji vam ne pripada - to je gas koji su kupile evropske zemlje, i one očekuju da ga dobiju. Drugo, treba da sklopite ugovor o kupovini gasa za samu Ukrajinu u ovoj godini".

Ukrajinsku delegaciju predstavlja Grigorij Nemirja, koji je na istu temu rekao:

"Ne možemo to da prihvatimo. To je praktično laž - pružili smo sve potrebne informacije koje pokazuju da je ono što govori Ukrajina tačno i utemeljeno na činjenicama, a ne na propagandnim stereotipima".

Jonatan Stern s Instituta za energetiku u Oxfordu objašnjava kakve su posljedice prekida isporuka gasa po zemlje centralne Evrope i Balkana:

"Mađarska je u boljoj poziciji zato što ima i skladišta gasa i mogućnost da nabavlja gas iz drugih izvora. Češka nema gas iz drugih izvora, ali ima skladište. Ali Bosna, Srbija, Bugarska i Makedonija se suočavaju s mogućim katastrofalnim posledicama", kaže on.

Dieter Helm, profesor energetske politike na Univerzitetu u Oxfordu, smatra da evropske zemlje nisu naučile lekciju iz slične situacije u sporu između Rusije i Ukrajine prije tri godine:

"Ne morate da budete nuklearni fizičar da biste znali šta treba da radite. Treba da izgradite skladišta gasa širom Evrope, i to velika skladišta. Treba također da obezbijedite da ta skladišta budu dobro međusobno povezana, tako da evropske zemlje jedna drugoj mogu da priskoče u pomoć u ovakvim situacijama. I također, od kritičnog značaja je da imate druge izvore iz kojih možete da kupujete gas. Zbog toga je od ogromnog značaja, naprimjer, izgradnja predloženog gasovoda Nabuko od Kaspijskog mora do Austrije - a s realizacijom tog projekta se oteže", kaže on za BBC.

Evropska unija oko 40% svojih potreba za gasom zadovoljava uvozom ruskog gasa, a 80% tih količina prolazi preko Ukrajine.

Iz Kijeva je, iz vladinih izvora, javljeno da je presjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso postigao sporazum s ukrajinskim premijerom Julijom Timošenko o hitnom upućivanju evropskih posmatrača, u okviru "tehničke misije" koja će nadgledati tranzit ruskog gasa preko Ukrajine.

Predstavnik za štampu komesara EU za energetiku Feran Taradelas Espuni rekao je BBC-u da evropske zemlje "za sada izlaze na kraj" sa smanjenim isporukama ruskog gasa.

"Srećom, skladišta gasa EU su još prilično puna, što nam daje izvjesnu autonomiju. Neke mjere ćemo morati da preduzmemo u nekim članicama i sazvat ćemo sastanak Koordinacione grupe za gas u petak. Na tom sastanku ćemo dobiti jasniju sliku o stanju u EU i vidjeti koje mjere da preduzmemo kako bismo nastavili da snabdijevamo potrošače gasom."

U balkanskom regionu ovih dana nameću se tri tijesno povezana pitanja: koliko će potrajati rezerve gasa, koliko će potrajati niske temperature i kada bi Ukrajina i Rusija mogle da postignu kompromis kojim bi riješile krizu koja sada pogađa pola Evrope.

Na neka od tih pitanja za BBC odgovara Piter Karlin, stručnjak za energetska pitanja koji radi u Londonu:

"Evropska unija nije bila u stanju da, od 2006. godine do danas, usaglasi zajedničku energetsku politiku prema Rusiji. Umesto toga u opticaju je niz bilateralnih ugovora. Istovremeno je došlo i do drastične promjene svjetske političke scene. Mislim da Rusija pokušava da, što je prije moguće, internacionalizuje ovo pitanje jer Moskva želi da obezbijedi pregovaračku platformu, odnosno poziciju sa koje može da traži ustupke od Zapada - od dešavanja u Južnoj Osetiji do stacioniranja američkog raketnog štita u Poljskoj." Pitanje je, međutim, da li će takva politika da otjera kupce ruskog gasa.

Teško, uvjeren je Piter Karlin, koji ocjenjuje da je diversifikacija izvora snabdijevanja energentima, o kojoj posebno ovih dana govore predstavnici Evropske unije, neizvodljiva:

"Norveška ne može da isporuči više gasa od količina koje trenutno dostavlja potrošačima. Nigdje drugdje na svijetu nije moguće nabaviti gas na ovaj način. Obezbjeđivanje tečnog gasa u potrebnim količinama nije moguće. Osim ukoliko se zapadna Evropa ne odluči da tokom narednih 20 godina krene u intenzivnu izgradnju atomskih centrala, alternative isporukama ruskog zemnog gasa jednostavno nema. Istina je da je Rusija u izvozu gasa trenutno okrenuta Evropi, ali bi sutra mogla da se okrene Aziji. I ko onda ima dominantan položaj, jer je ipak daleko teže naći izvore snabdijevanja nego kupce energenata?"

Podsjetimo, spor između Ukrajine i Rusije se zaoštrio 1. januara, kada je Moskva prestala da isporučuje Kijevu gas jer nije postignut dogovor o cijeni po kojoj će Ukrajina u ovoj godini kupovati taj energent.

Obje zemlje tada su govorile da se isporuke gasa Evropi, koje prolaze preko Ukrajine, nastavljaju normalno. Predstavnici ruskog energetskog giganta Gasproma, međutim, optužuju Ukrajinu da iz tih gasovoda krade gas namijenjen evropskim potrošačima, pa je ruski premijer Vladimir Putin u ponedjeljak naložio da se količina gasa koja se ubacuje u ukrajinske gasovode smanji za onoliko koliko Ukrajinci bez dozvole uzimaju.

Ruska strana kaže da je Ukrajina potom u utorak iznenada zatvorila tri od ukupno četiri gasovoda koji preko njene teritorije vode ka Evropi, i da je to izazvalo najnovije probleme.

Ukrajinci odlučno odbacuju rusko objašnjenje i tvrde da je sam Gasprom dramatično smanjio količinu gasa koju ubacuje u gasovode.