Bea Joy Sagales rođena je na aerodromu u Taclobanu, gradu u kojem je prema podacima zvaničnika poginulo 10.000 osoba.
Njena majka Emily Ortega je bila u kućnom skloništu kada je oluja krenula harati gradom. Uspjela je doći do skloništa na aerodromu, gdje su joj vojni ljekari pomogli da se porodi. Kada je mala Bea zaplakala, aerodromom su odjeknuli zvuci oduševljenja. Rođenje ove bebe doživjeli su kao čudo.
U drugim dijelovima Taclobana preživjeli su u potrazi za hranom počeli pljačkati radnje kako bi preživjeli.
"Tacloban je totalno uništen. Ljudi gube pamet od gladi i gubitka članova svojih porodica. Mnogi su postali nasilni. Provaljuju u poslovne objekte, tržne centre i pijace kako bi pronašli hranu, rižu ili mlijeko. Plašim se da bi za sedam dana mogli početi ubijati zbog gladi", rekao je Andrew Pomeda, profesor u srednjoj školi.
Preživjeli formiraju kolone u stanicama, gdje čekaju da dobiju malo riže i vodu. Neki samo sjede i gledaju u prazno, prekrivajući lice kako bi izbjegli miris smrti. Među tim ljudima je i još jedna trudnica čijih je 11 članova porodice, od kojih dvije kćerke, poginulo u oluji.
Humanitarne agencije upozorile su da mnogi od 480.000 osoba, čiji su domovi uništeni u oluji, vode očajnu bitku za preživljavanje.
"Sve je nestalo. Naša kuća je poput kostura, a mi trčimo po vodu i hranu. Tražimo hranu bilo gdje. Čak su i dostavna vozila opljačkana. Ljudi hodaju kao zombiji, sve liči na neki film", rekla je Jenny Chu, studentica medicine.
