''Postoje ljudi načinjeni od svetlosti. Oni su tu, među nama, dišu i misle, a ipak sjedinjuju u sebi i prošlost i sadašnjost i budućnost… Teško je imati dostojanstveniju reč, teško je naći muškiju, bolju i humaniju reč, u ovom stoleću, u jeziku bilo kog naroda ove kugle zemaljske, nego što su ta četiri jednostavna i zlatna slova: Tito. Tito je mudrost bratstva i lepota jedinstva.'' (Miroslav Mika Antic)

Hamdija Jusufspahic Za sebe kaže da je po rođenju Bosanac, po veri musliman, ali da je projugoslovenski orijentisan i veoma ceni pokojnog predsednika Tita. Priča se da je bio Titov prijatelj i da je u kancelariji držao sliku Josipa Broza. "Ja sam Tita osjećao kao svog prijatelja. Njegovi nasljednici nisu željeli da ga naslijede. Da su to htjeli, oni bi bili protiv rata, sačuvali bi zemlju. Oni nisu njegovi dostojni nasljednici." Kaže da su mu muslimani braća po veri, a Srbi braća po krvi i da ih sve voli. "Ja sam i sada Jugosloven, neki kažu jugonostalgičar. Jesam, iskreno. Sada žalim Jugoslaviju, jer je bila zemlja svih. Poštujem Srbiju, kao i Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju, Bosnu, ali najdraže mi je bilo kada smo bili Jugoslavija. Mi smo se integrisali mnogo ranije nego Evropa, koja radi na svojoj integraciji, a na našoj dezintegraciji. Mnogi su insistirali da izjavim kako se osećam Srbinom. Ja nikada nisam rekao ni da sam Srbin ni da sam Hrvat. Ja sam Jugosloven, Bosanac, musli

Halid Bešlić, pjevač: Mnogi ljudi s estrade koji su bili popularni i u prošloj državi imaju vrlo zanimljiv odnos prema prošlosti. Nekad su pjevali Titu i Jugoslaviji, a kad je te zemlje nestalo postali su veliki Srbi, Hrvati i Bošnjaci, uvijek orni za domoljubnu pjesmu. Jest, tako je. Kod mene je situacija drugačija. Ja sam živio u Titovo vrijeme i volio sam Tita. Jednostavno sam ga volio i nisam nikad u životu protiv njega rekao ružnu riječ. Nisam od tih koji će ga pljuvati sad kad nije popularan. Nisam taj. Čini mi se da bih tako pljunuo i sebe. Nisam time ni zaluđen, ali uvijek sam poštovao čovjeka. U njegovo vrijeme sam lijepo živio, bio sam sretan, rodio sam se u toj zemlji i to je ta priča. Protivnici Tita nekad su bili samo oni iz prošlog rata. Gubitnici.

Vehid Gunić, novinar: Treći put sam vidio Tita u Drvaru 1974. godine. Bilo se navršilo 30 godina od desanta. Tito je došao u maršalskoj uniformi. Koju god je maršalsku uniformu oblačio; kopnenu, vazduhoplovnu, mornarsku vi ste u njemu vidjeli samo maršala. Bio je lijep i sve mu je lijepo pristajalo. Sjetite se; poslije raspada Jugoslavije neki su pokušavali biti Tito, pa su ispadali groteskni i tragično smiješni. Tito je bio lijepi maršal. Vojskovođa. Opjevani maršal. Genije koji iz nespojivog napravi spojene posude, nokat i meso, pa se sve sraste, pa naše brašno prosije “kroz rešeto i kroz sito” i ne svrsta se da bi bio lider, a bio je lider od formata. Kleli smo mu se.

Izet Sarajlić, književnik: Kakav god da je bio, bio je šef najsretnije jugoslovenske države.U toj državi Vojislav Šešelj je uspio i doktorirati.A mi u njegovoj ne bismo mogli ni da dišemo.

Ričard Nikson, predsjednik SAD: “Tito je lider koji ima svoju boju, smisao za humor i sjajno pamćenje; on je izvrstan sudija ljudskih karaktera i on se nas, Amerikanaca, ne boji!” “Pod njegovim rukovodstvom Jugoslavija je postala jedna od najcjenjenijih i najuglednijih zemalja u svijetu. Ona je veličine naše Luizijane - a ko u svijetu zna za Luizijanu, a za Jugoslaviju znaju svi. Ona je iskreni prijatelj Sjedinjenih Američkih Država”.

Džemal Gadara, imam iz Počitelja: "Jugoslavija je bila najbolja država na svijetu, ja to otvoreno govorim, i Tito je bio najbolji državnik. Ja sam hodio po svijetu, ali te slobode nigdje nisam vidio i mislim da te slobode, Bog zna, a mi ljudi ne znamo, hoće li više biti?"

Gabi Novak, pjevačica: ..Puno puta sam pjevala pred Titom,gotovo uvijek kada je dolazio u Zagreb.Jedne Nove godine pjevali smo mu Tereza,Arsen i ja... Odlično je igrao,krasno!Bio je strašno komunikativan,sve nas je mnogo volio... Čim odu uzvanici,s nama bi se zabavljao,priičao viceve...sve do pet,šest,sedam ujutru!Mi bismo već popadali od umora – a on bi ujutru naručio viski, zapalio „havanu“ i sjeo za klavir..Svirao je, sjećam se,Šopena...

Franklin D. Roosevelt, predsjednik SAD, 1944. godine: „Titova odluka da se bori protiv nacista prekretnica je u povijesti Drugog svjetskog rata…”

Heinrich Himmler, jedan od najbližih Hitlerovih suradnika, 1944. godine: „Volio bih da vam navedem još jedan primjer upornosti – upornost maršala Tita. Moram reći da je on stari komunista, taj Herr Josip Broz, da je veoma čvrst čovjek. Nažalost on je naš protivnik. Taj zaista zaslužuje titulu maršala… On je naš neprijatelj, ali ja bih volio da imamo tucet Tita u Njemačkoj, ljudi koji bi bili vođe i koji bi imali takvu odlučnost i tako čvrste živce da se nikada ne predaju, iako su potpuno opkoljeni. Taj čovjek ne raspolaže ničim, apsolutno ničim. Uvijek je bio opkoljen, ali taj čovjek je uvijek našao način da se probije. Nikad nije kapitulirao. Mi znamo najbolje kakve nam nevolje zadaje na jugoslavenskom prostoru, zbog toga što se tako uporno bori…”

“Tile je bio laf. Kada su me prvi put predstavili Titu, rekao mi je: ‘A ti si onaj mali što onako opasno bije?’. Ja sam mu rekao: ‘Niste ni vi druže Tito viši.’ Zagrcnuo se od smijeha. Mogu pisati što hoće, ali niko nije jeo iz kante za smeće dok je Tito bio živ. Svi su imali plaću – i radnik i rudar i čistač ulica i liječnik.” Objavljeno 09/01/2011 od admin Marijan Beneš,

Mišo Kovač, pjevač: Govore da je Tito bio diktator, a ja tvrdim da to nije istina. On nije bio diktator, nego su oni što su ga okruzivali od njega ucinili - Boga! Zvali su me osam puta da mu pjevam, ja sam se svaki put izvukao i nisam otišao tom našem drugu Bogu. Ne cinim zbog toga od sebe heroja niti zamjeram onima koji su mu pjevali. Svatko je radio ono što je htio. Ja sam vjerovao i vjerujem u pravog Boga, a u Boga koji se zvao Josip Broz nisam vjerovao. Ni u njegov komunizam. S tim da nikad necu kazati da sam bio proganjan, da su mi zabranjivali odlazak u crkvu, da nisam smio nositi kriz na lancicu oko vrata... Ni Tito ni njegova komunisticka vlast nisu me dirali, odlazio sam u crkvu kad sam htio, otkad znam za sebe, nosim kriz oko vrata... I nije mi falila ni dlaka s glave. Bio sam popularan od vrha Slovenije do dna Makedonije, da sad kazem kako sam zbog svog hrvatstva bio ugnjetavan, to bi bila laz...

Druze Tito nek ti je vječni rahmet tvojoj duši.Rahmet ti uvijek predam kao svom najrođenijem.Zato što sam imao sretno djetinjstvo,zato što u tvoj vakat nije bilo dvije škole pod jednim krovom nego smo išli svi zajedno u iste razrede nosili popularne" Kecelje" u školi i bili svi isti,zato što smo imali jedinstvene udzbenike u školama,zato što sam išao na fakultet koji se nije plaćao,zato što sam išao u mekteb za vrijeme tvoje države,zato što su moj babo amidze,dajdže radile i zaradile penziju u tvojoj državi,zato što u tvojoj državi nikad i niko nije mogao instalirati Harp....Mogao bih tako u nedogled ...

Najvise jugonostalgicara i titoistaima medju Bosnjacima.Njima ni 10.genocida nije dovoljno da se opamete.1945.god.kada je stvorena Titova Yu,na amblemu nove drzave bilo je samo 5.plamenova,BiH nije bila u planu da postane Republika.Tek,kasnije,zahvaljujuci bosanskim generalima,tada su i Srbi i Hrvati i muslimani iz BiH bili bosanske patriote,dodat je 6.plamen.Bosnjacima nije priznato staro nacionalno ime,tek 1972.god.priznati su kao nacija,pod imenom Muslimani,sto je nonsens,da se neki narod nazove po vjeri.To je bio jedini narod,koji nije imao maticnu drzavu.Sjecam se,u vojsci su nam punili glavu,da je naziv "Bosnjak"pogrdno ime za Muslimane(e,svasta),jer su neki politicki emigranti,Bosnjaci,tako sebe nazivali.BTW,ovi kafanski jugonostalgicari i carsijski titoisti su,svi od reda,za vrijeme rata postali defetisti,podrumasi i pobjegulje.

internacionalac je jedini jugonostalgičar koji dana nije živio u njoj jer je rođen nakon 95-te hahahahaha majko mila kakav jadnik, ovo se dvaput ne rađa!