Na nesreću u kojoj je stradala sva posada i putnici, među kojima i makedonski predsjednik Boris Trajkovski utjecala je serija kritičnih propusta, događaja i uvjeta. Kao direktni uzrok nesreće navedeno je spuštanje aviona ispod minimalnog propisanog nivoa.
Faktori koji su doveli do pada aviona su:
-
nedovoljna, nekvalitetna i nepotpuna priprema posade za prilaz i slijetanje
-
ignorisanje informacija kontrolora leta o trenutnoj meteorološkoj situaciji
-
pogrešno određivanje finalne tačke za prilaz, što je dovelo do ranijeg početka snižavanja
-
isključenje autopilota u fazi prilaza
-nedovoljan timski rad članova posade
-neodržavanje horizontalnog leta od pilota i nedgovarajuća reakcija kopilota.
Posada promijenjena neposredno prije leta, zabilježeni propusti
Posada aviona je promijenjena 15 dana prije leta, no, nije bila dovoljno pripremljena. Pilot i kopilot su samo djelimično bili upoznati sa vremenskim stanjem, a avion, iako ima uvjerenje o plovidbenosti, bio je neplovidben.
U izvještaju se navodi da tzv. "crna kutija", koja bilježi ključne parametre leta, nije bila ispravna, a posada nije odradila standardnu pripremu za neprecizni prilaz.
Da kojim slučajem autopilot nije bio isključen u završnoj fazi prilaženja, avion bi mjesto pada preletio na visini od 68,72 metra.
Za razliku od prve istrage u kojoj je kao uzrok pada aviona navedena greška pilota, nova komisija je nakon dvogodišnje istrage utvrdila i sistemske propuste koji su indirektno doveli do nesreće.
Navedeno je da Uprava za civilnu vezdušnu plovidbu Makedonije nije bila stručno, kadrovski i organizaciono osposobljena, baš kao i Sektor za avionski prijevoz i održavanje aviona Službe za opće i zajedničke poslove Vlade Republike Makedonije.
U izvještaju piše i da su zrakoplovne vlasti dovele do toga da opadne nivo sigurnosti cijelog sistema civilnog zrakoplovstva u Republici Makedoniji. Kod letačkog osoblja je bilo propusta u sistemu obuke za posebna ovlaštenja, koja se upisuju u letačke dozvole. Osoblje nije odlazilo na redovne godišnje provjere na simulatoru, a otkriveni su i česti prekidi u kontinuitetu letenja. To se odrazilo na sigurnost i neposredno doprinijelo nesreći.
Kao indirektne uzroke nesreće komisija je navela i složenu meteorološku situaciju i nepouzdano navigacijsko sredstvo u Mostaru, koje na određenim mjestima gubi signal zbog konfiguracije tla.
Optužbe na račun SFOR-a
Ranije je bilo i optužbi koje su se odnosile na SFOR, prema kojim su vojnici pet sati skrivali lokaciju aviona. Međutim, u novom izvještaju se odgovornost SFOR-a ne spominje.
SFOR je bio nadležan za ukupno stanje i funkcionisanje Aerodroma Mostar. U tom kontekstu bio je odgovoran za kontrolu leta, uspostavljanje, izradu procedura i tačnost podataka u procedurama prilaženja. Također, sistem komunikacije je bio pod nazorom i organizacijom SFOR-a. Usluge kontrole letenja su pružali vojni kontrolori letenja Francuske zrakoplovne jedinice, koji ne posjeduju civilne dozvole kontrolora letenja.
Ovo je bila druga istraga o avionskoj nesreći u kojoj je osim predsjednika Trajkovskog poginulo još osam osoba.
Trajkovski je putovao avionom na Međunarodnu konferenciju u Mostar 26. februara 2004. godine. Avion je udario u Matića brdo kod Mostara, samo nekoliko kilometara od aerodroma.
