Banja Luka
7

Mučan život u Ducipolju: Naizgled savršeno naselje uništavaju neimaština i problema s vodom

Piše: M. T.
Nekom putniku sa strane bi se možda moglo učiniti da priroda nigdje nije bila izdašnija nego u selu Karanovac, 15-ak kilometara od Banje Luke. Predivna zelena boja čistog Vrbasa, s mnoštvom ada i rukavaca pogodnih za odmor, kampovanje i roštiljanje, uređena seoska infrastruktura s modernim mostom, osnovnom školom, crkvom i redovnom autobuskom linijom, naizgled savršeno naselje, tako blizu, a tako daleko od grada.

Samo kilometar ili dva iznad Karanovca je Ducipolje. U tom zaseoku od petnaestak kuća živi porodica Mirka Maričića. Teško, bez primanja, Mirko sa suprugom podiže trojicu sinova, jedan su drugom do uha. I on i supruga nadniče kada im se ukaže prilika za to. Mnogo toga im nedostaje, a naročito ih boli to što su vlastima RS-a puna usta "pronatalitetne politike" i važnosti rađanja i podizanja djece.

"U ovoj državi, u ovom sistemu, niko vas ne pita ni za šta, ja tražim samo ono što mi prema zakonu pripada za moju djecu, stigao sam i do predsjednika RS-a, obraćao sam se svuda, radimo na dnevnicu, ali ne može se od toga podizati troje djece. Borimo se, ali stvarno je teško", priča Mirko.

Dodatni problem ove, kao i ostalih porodica u ovom zaseoku, je nedostatak vode. Ništa novo za brojna sela i zaseoke na ovom području banjalučke općine, ali ova činjenica dodatno otežava život mnogočlane porodice. Postoji bazen s kojeg bi sva domaćinstva mogla da se spoje na mrežu, ali se on godinama ne održava.

Mirkova supruga Darinka najviše osjeća sav teret ovakvog života.

"Snalazimo se, donosimo vodu od komšija koji su prikopčani, ali to nije rješenje za ubuduće. Apelujemo na nadležne iz Gradske uprave da nam pomognu, najviše mi je zbog djece, a ima ovdje i starijih, ima bolesnih, invalida, molim ih da nešto učine", kaže Darinka.

Prvi komšija Maričićevih je nešto boljeg imovinskog stanja, ali podjednako nezadovoljan. Boško Malešević, austrijski penzioner, sjedi na balkonu svoje kuće i posmatra Vrbas koji teče nepun kilometar niz brdo, preko magistrale, i pita se kako je moguće da nikoga ne interesuje šta se dešava u ovom zaseoku.

"Svako se ovdje u Ducipolju snalazi kako zna i umije, postoji prirodni pad vode, ali niko ne čisti bazene, ovim starijima više nije stalo, ovi mlađi su pobjegli i tako... Malo problemi s vodom, malo neimaština i tako se lagano odumire", ističe Boško.

Napuštamo Ducipolje i spuštamo se u Karanovac, banjalučku mjesnu zajednicu koja naizgled ima sve preduslove za normalan život u kojem brojni mještani i dalje žive kao u srednjem vijeku.