U obrazloženju presuda, predsjedavajuća Sudskog vijeća rekla je da tužilaštvo nije uspjelo dokazati da su optuženi počinili krivično djelo koje im se stavlja na teret.
"Sudska odluka se donosi na osnovu činjenica i dokaza, a ne na osnovu pretpostavki koje je tužilaštvo iznosilo tokom glavnog pretresa. Optužnica se bazirala na nezakonitim dokazima i bez vještačenja po vještaku finansijske struke", stoji u obrazloženju presude.
Nekadašnji premijer Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) Edhem Bičakčić i Nedžad Branković, bivši direktor Energoinvesta, optuženi su za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja.
Odmah po izricanju presude Edhem Bičakčić je novinarima izjavio da je očekivao takvu presudu.
"Sve je dobro što se dobro završi. Dobro je da je pravna država profukcionirala na nivou Sudskog vijeća", dodao je.
Njegovo je mišljenje da je ovo suđenje bila želja udbaških struktura, sada predvođenih Zuferom Derviševićem, da se njemu, Bičakčiću, u istoj sudnici ponovno sudi nakon 27 godina.
Do procesa nije trebalo ni doći po Bičakčićevom mišljenju pa on žali što je utrošio vrijeme, novac i živce, ali, kako je naveo, izdržao je dosadašnje napade i izdržat će i dalje u nadi da će nova vlada donijeti zakon o lustraciji.
Za razliku od Bičakčića, Nedžad Branković nije bio raspoložen za izjave novinarima i odmah po izricanju presude napustio je sudnicu. Uoči presude nije se doimalo da je bio u vedrom raspoloženju u kakvom je javnost gotovo uvijek navikla da ga vidi, dok se Bičakčić doimao za nijansu u vedrijem stanju duha.
Stan je kupljen po cijeni od 264.000 KM od vlasnice Nade Ludvig - Pećar i prema optužnici, budžet FBiH je zbog toga oštećen za 114.000 KM, a Energoinvest za 150.000 KM.
Po kupovini je sporni stan uknjižen kao vlasništvo Federacije, zatim dodijeljen na korišćenje Brankoviću, a nakon toga otkupljen certifikatima od 46.017 KM kao vlasništvo Nedžada Brankovića i njegove supruge.
Tako je Branković, prema optužnici koju je odbacilo Sudsko vijeće, pribavio nezakonitu imovinsku korist od 217.983 KM.
Predsjedavajuća Sudskog vijeća Dalida Burzić rekla je i to da oslobađajuća presuda nije mogla biti drugačija pošto relevantne dokaze iz optužnice nisu dali ni svjedoci te pošto se optužba pozvala na nezakoniti dokaz, a to je neovjerena kopija dokumenta da je Edhem Bičakčić, tada premijer Federacije, 20. januara 2000. potpisao odluku pet o rasporedu sredstava budžeta za stambena pitanja djelatnika u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti države BiH. To je učinjeno iako je bila poznata činjenica da Vlada FBiH nikada nije ni razmatrala niti je donijela navedenu odluku te da ne može biti pravni osnov za zaključenje bilo kojih pravnih poslova, tvrdila je optužba.
Na osnovu te odluke, 22. maja 2000. zaključen je sporazum o udruživanju sredstava između Energoinvesta i Vlade FBiH, navodilo je Tužilaštvo dodajući da je to učinjeno iako Branković tada nije bio dio ni zakonodavne ni izvršne vlasti FBiH već direktor Energoinvesta.
Sutkinja Burzić je, pak, navela da se Tužilaštvo tokom procesa izjasnilo da nema original dokaza na koji se poziva, a to je navedena odluka s Bičačkićevim potpisom, niti je podastrla nalaz vještaka finanasijske struke kao dodatni dokaz za svoje tvrdnje o protivzakonskoj imovinskoj koristi većoj od 200.000 KM.
Tužilaštvo jeste uložilo jedan dodatni nalaz od drugog vještaka, ali i to je bilo bez dokaza o Brankovićevoj i Bičakčićevoj krivici kako je zaključilo Sudsko vijeće.
