Zijad Bećirović: Izjave da će Hrvatska raskinuti Dejtonski sporazum pokazuju da mašta može svašta

Naravno da je moguće, Dejtonski sporazum nije članstvo/pripadnost Rimokatoličkoj crkvi (RKC) da iz njega se ne možete povući. Imate slučaj povlačenja iz Klimatskog sporazuma, Nuklearnog sporazuma i drugih međunarodnih sporazuma. Ima li ste slučaj povlačenja Kine iz Vijeća za implementaciju mira (PIC) u BiH, nedavno se i Rusija povukla iz PIC-a. Svi takvi potezi dovode u pitanje pouzdanost i kredibilnost partnera u međunarodnim odnosima. Takvi potezi trenutno ne bi značili ništa za uređenje Bosne i Hercegovine, ali bi se time poslala višeznačna politička poruka. Republika Hrvatska trajno i teško krši vladavinu međunarodnog prava uspostavljenog Vašingtonskim i Dejtonskim mirovnim sporazumima što je i pravna stečevina EU. Prihvaćanje, poštivanje i ispunjenje obaveza iz navedenih sporazuma je bio i dio uvjeta za pristupanje Republike Hrvatske punopravnom članstvu u EU. Jednostrano povlačenje iz Dejtonskog mirovnog sporazuma nosi sa sobom velike međunarodne rizike, što Hrvatska u ovom trenutku sebi ne može priuštiti.

Koju ulogu imaju Hrvatska i Srbija prema Dejtonskom sporazumu?

Dok SAD rade sve da ojačaju sporazume koje su zajedno sa EU realizirale krajem devedesetih godina prošlog vijeka, a odnose se općenito na Balkan, kamo pripada i Republika Hrvatska, mi se zavaravamo pričama šta bi bilo kada bi bilo. Upravo su Hrvatska i Srbija države koje moraju implementirati sve međunarodne sporazume i ugovore, a posebno Dejtonski mirovni sporazum.

Dejtonski mirovni sporazum po svojoj pravnoj konstituciju se može mijenjati samo uz suglasnost i podršku najjačih sila i garanata, što Republika Hrvatska i Republika Srbija zasigurno nisu. Mislim da bi fokus na Dejtonski mirovni sporazum upravo trebao biti onakav kakav zagovaraju SAD i Evropski parlament - podržati Bosnu i Hercegovinu tako što treba sankcionirati i države koje podrivaju Dejtonski mirovni sporazum. Republika Hrvatska se trenutno 'izborila' i nalazi se na prvom mjestu u podrivanju BiH i Dejtonskog mirovnog sporazuma. Hrvatska ima čak više pravosnažnih presuda ICTY o sudjelovanju u agresiji na BiH nego Srbija. Hrvatska je presuđena u pet presuda, a Srbija u tri presude, ali samo zbog toga što je hrvatska politika u svakom novom postupku pred ICTY pokušavala da sruši postojeću sudsku praksu i na kraju joj se to 'obilo o glavu' za nju poraznim ishodom na ICTY u Haagu.

Da li se radi o dobro planiranom plasiranju izjave s ciljem izazivanja određenih nelagodnosti i stvaranja pritiska u jeku nestabilne situacije, kako zbog pitanja izbornog zakona, tako i zbog geopolitičkih prilika?

Američke sankcije predsjedniku Federacije BiH Marinku Čavari (HDZBiH) zbog podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i blokiranja djelovanja institucija Federacije BiH i nova opomena visokog predstavnika (OHR) Christiana Schmidta su dovoljne naznake da hrvatska strana razmisli o svojim budućim potezima.

Postoje naznake, da bi se u institucijama EU vrlo brzo, nakon Općih izbora u BiH, mogle pokrenuti inicijative za sankcioniranje Republike Hrvatske zbog blokada i opstrukcija Dejtonskog i Vašingtonskog sporazuma. Svjedoci smo da SAD razmatra primjenu zakona, kojim bi se sankcionirali svi oni koji podrivaju Dejtonski mirovni sporazum odnosno SAD žele da pomognu i ojačaju međunarodno pravo i Dejtonski mirovni sporazum. Ne govori se slučajno o BiH i navodnom ukrajinskom scenariju, a to je snažna pomoć i podrška državnosti Bosne i Hercegovine i jačanju njenih institucija. Upravo se Hrvatskoj zbog svega navedenog žuri u svojim nakanama prema BiH, koje su do sada bile neuspješne.