"Pogledaj, nije li to tvoj prijatelj?" upitala je supruga holandskog novinara pokazujući prstom kroz prozorsko staklo čovjeka koji je sjedio za stolom. Čak i s leđa se po obliku glave i sijedoj raščupanoj kosi moglo zaključiti da je to jedan od najtraženijih ljudi u BiH.
Kad je okrenuo glavu, novinar je bio apsolutno siguran. Radovan Karadžić je pio kafu u restoranu na putu od Foče prema Gackom. Bio je april 2005.
Ubrzo nakon toga nervozni Karadžić i njegova prijateljica iznenada su ustali i odvezli se crvenim Mercedesom.
Mafijaški obruč
Stavljajući pravdu ispred vlastite slave i bogatstva, novinar je stupio u kontakt sa Međunarodnim tribunalom za ratne zločine. Priča je ubrzo procurila u javnost, a Tribunal je okrivio policiju, pa onda visokog predstavnika u BiH u to vrijeme Paddyja Ashdowna.
"Ne piši o tome, za svoje dobro," rečeno je ovom novinaru kad je pokušao pisati priču o ovom događaju. Tolika je moć, kako kažu, mafijskog obruča koji štiti bivšeg lidera bosanskih Srba.
Istovremeno, pojavila se priča o ovome u Slobodnoj Bosni. Radomir Ćeranić, zaposlen u Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, opisao je ubistva dva agenta CIA-e koje su ubili Karadžićevi ljudi kad su mu se "previše približili". Njihova tijela nikad nisu pronađena.
Povodom hapšenja Stojana Župljanina, bliskog saradnika dvojca Mladić - Karadžić, novinaru BBC-a je rečeno: "On je samo žrtveno janje. 'Velika dvojka' nikad neće biti uhvaćena."
Jednom davno, tokom 1990-ih, ovaj novinar je imao priliku raditi intervjue sa Radovanom Karadžićem, ali su mu, kako kaže, njegovi odgovori ubrzo dosadili. Njegova opsesija sa ubistvima velikog broja Srba u Drugom svjetskom ratu u Jasenovcu nikad nije prestajala. Tako da je on više volio razgovarati sa Miloradom Ekmečićem, profesorom historije na Sarajevskom univerzitetu. Ovaj je otvoreno govorio o sadašnjosti, o SDS-ovim brutalnim planovima za etnički čistim srpskim teritorijama u Bosni, baziranim na rezultatima konsenzusa iz 1991. godine.
Kad je prije nekoliko godina posjetio Republiku Srpsku, Thorpe je pokušao razgovarati s ljudima o ratnim zločincima, ali je namjerno izostavio priču o Mladiću i Karadžiću. Ipak, načuo je priče o dvojcu i o tome kako zapadnjačke organizacije dobro znaju gdje se oni nalaze, ali nema dovoljno političke volje Londona i Washingtona da se rizikuju životi njihovih agenata i privedu zločinci.
Vrijeme prolazi. Na novoj mapi polako nestaje grad Foča. Nakon progona i ubistava muslimanskog stanovništa Srbi ga zovu Srbinje. A 38 kilometara niz cestu, na ivici Nacionalnog parka Sutjeska, Radovan Karadžić izlazi iz crvenog Mercedesa. Radnici u blizini ga i ne gledaju. Navikli su na to da on dolazi.
