"Učite djeco dan i noć"
0

KOMENTAR / Zar niko nema pojma o nastanku naših jezika

Piše: Mladen Jeličić Troko
Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com
Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com
Bila preksinoć premijera filma "U zemlji krvi i meda" u Olimpijskoj dvorani Zetra, gledah na TV-u prijenos uživo. Prepuna dvorana, iznimno svečana atmosfera, srce puno kao ’84. Ja ostah kod kuće, neka me viroza zakovala za krevet. Dakle, jasno je da nisam vidio film i samim tim ne mogu pričati o bilo čemu vezanom za umjetnički domet, o glumi, uglavnom meni bliskih i dragih ljudi, priči, režiji, muzici, montaži...
Zato sam se brže bolje nakačio na internet da vidim šta o filmu misle oni koji su bili na projekciji. Očekivao sam da će bar poneko napisati nešto o filmu. Desilo se po ko zna koji put duboko razočarenje. Polako se navikavam da postoje pojedinci koji su apsolutni intelektualni daltonisti i to oni koji prepoznaju samo dvije boje (uvjetno), bijelu, koja označava sve ono što nose zapisano u genetskom kodu, vaspitanju, ljepoti, karakteru, ljudskosti, dobročinstvu i inim pozitivnim karakteristikama pojedinca i grupe i crnu, boju rezerviranu za sve ostale/druge. Ljudi kod kojih u rječniku, a ni u glavi, ne postoje riječi shvatiti, prihvatiti, protumačiti drukčije.

Niko od novinara ni slova, nijedan medij ni riječi o tome kakav je film, tuga. O tome da je u filmu rečeno da je u Bosni silovano 65.000 - 67.000 žena, niko ni pomena. Mogu shvatiti da neko nerado razgovara o toj činjenici iz ličnih ili emotivnih razloga. No, da neko negira činjenicu da se to desilo i da su sve u znatnom procentu planirali i podržavali dirigenti zla na Balkanu, to mi je neprihvatljivo.

Onda na Sarajevo-x.com tekst "Uplakana Angelina Jolie se publici zahvalila na bosanskom jeziku", sve ovo što navedoh nije me ni blizu dotaklo, a sve me je pogađalo, koliko tuga koja me je u potpunosti dotukla i ostavila budnim do jutra i na kraju natjerala da napišem ovo što pišem. Pa zar su moji sunarodnjaci do te mjere neobrazovani, kod očiju slijepi, kod ušiju gluhi, zar baš niko od komentatora nema pojma o činjenicama o nastanku svih jezika na ovim područjima.

Solidan broj komentara se odnosio na naslov i pokušaj da se negira postojanje bosanskog jezika, spominje se u tim komentarima i Vuk Stefanović Karadžić (1787-1864) najveći reformator naših jezika, hvala mu.

No, niko ne spomenu da je jedan od najvažnijih radova Vuka prikupljanje narodnih umotvorina, poput pjesama, napjeva, zagonetki, poslovica, a da ne spominjem da je najveći dio prikupljenog i objavljenog materijala sakupio u Hercegovini.

Prilažem ovdje i fotografiju naslovnice gramatike Bosanskog jezika objavljene 1890. godine, na čijoj naslovnici se nalaze, moje li sreće, dva štambilja/muhura/pečata. Jedan Zagrebačkog sveučilišta, a drugi Prve Srpske knjižare Jakova H.Trivkovića iz Sarajeva. Za kraj, poruka svima vama koji navraćate na forume: najlakše je vrijeđati i govoriti laž, a nekada i budalaštine, poput one od nekidan, da Bosna nema nikakav državni kontinuitet i da nikada nije ni bila državna tvorevina. Neću dalje, jer me slomi tuga. Draga bh. mladosti, koristite sve pozitivne primjere kulturnog kruga kojem pripadate, jedan od tih, čijem kulturnom kodu i ja pripadam (jer je pisao na mom maternjem jeziku), je čika Jovan Jovanović Zmaj, a on davno napisa: "Znanje je sila, znanje je moć. Učite djeco dan i noć", ja bih još dopisao - birajte učitelje, širina pogleda na svijet vas čini većim i velikim.