Vojno-politički analitičar Đuro Kozar: Tenzije nas očekuju, ali rata neće biti
Hrvatska je najavila kupovinu novih vojnih brodova, raketa, radara i drugog naoružanja. Srbija je nedavno održala veliku vojnu vježbu, a predsjednik Aleksandar Vučić poručio da je "Srbija naručila nešto zbog čega bi joj odmah uveli sankcije".
Smatram da je naoružavanje naših susjeda logično. Hrvatska je u situaciji da dostigne standard NATO-a čija je članica, a Srbija želi da učvrsti vojnu neutralnost. To tako treba razumjeti. Kada su susjedi dobro naoružani, onda to druge odvraća od bilo kakvih agresivnih namjera. Važno je da se Srbija i Hrvatska, kao i Crna Gora i BiH, koje su potpisnice sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja, pridržavaju pet konvencionalnih vrsta naoružanja - tenkova, oklopnih transportera, topova, borbenih aviona i jurišnih helikoptera i da ne idu na nekonvencionalno naoružanje.
Vučićeva izjava da ima oružje o kojem ne želi govoriti, a može se pretpostaviti da je riječ o raketnom sistemu poput Pancira ili S-300, mada ne želim spekulisati, ako bi bila istinita, onda bi on prekršio taj sporazum i to bi bila jedna druga tema.
Dojučerasnji član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je kazao da će BiH nastaviti velika ulaganja u namjensku industriju, kako zbog izvoza, tako i zbog naoružavanja i modernizacije sopstvenih oružanih snaga. Koliko BiH zaostaje za komšijama u sektoru namjenske industrije i modernizacije vojne sile?
BiH, što se tiče proizvodnje za vojne potrebe, zaostaje samo za Srbijom. Namjenska industrija u Federaciji BiH je napredovala i uskoro će biti, ne samo ravnopravna s vojnom industrijom u regionu, nego će doći i na najviši stepen. Kada to govorim imam u vidu 13 tvornica namjenske industrije koje odlično rade. U tvornici Bratstvo u Novom Travniku se proizvode haubice od 155mm koje pogađaju ciljeve od 50 kilometara, imamo ručne bacače u Hadžićima, puške u Ginexu u Goraždu i dobru municiju za pješadijsko naoružanje u Konjicu. One će ne samo povećati proizvodnju i standard zaposlenih, nego povećati izvoz i doprinijeti razvoju FBiH, a time i BiH.
Volio bih kada bi naša namjenska industrija bila više povezana s Oružanim snagama BiH i njih snabdijevala s određenom vrstom naoružanja. Naše oružane snage sada imaju američke puške koje su identične onim koje se prave u Goraždu.
Novoizabrani član Predsjedništva BiH Milorad Dodik na svečanoj inauguraciji najavio je da će predložiti demilitarizaciju i smanjivanje troškova za Oružane snage BiH. Može li to ostvariti?
Retorika Milorada Dodika će se morati promijeniti u odnosu na ono što je bilo ranije. Kao predsjednik RS-a je imao skoro apsolutnu moć i vladao je tim entitetom. Sada je u situaciji da se konsultuje s druga dva člana Predsjedništva BiH i da odluke donosi konsenzusom. Ako je on zaista odlučio da kao član vrhovne komande OS BiH ukine vojsku BiH, odmah se može vratiti u Banju Luku neobavljena posla. Komšić i Džaferović neće nikada pristati na tu soluciju, jer BiH treba oružane snage, BiH bez vojske ne može ući u NATO i ona nije teret. Oružane snage učestvuju u mirovnim misijama, pomažu prilikom elementarnih nepogoda, vrše deminiranja... To što se priča da su samo oružane snage teret, nije tačno i to energično demantiram kao vojni analitičar.
Predstavnici Srba konstantno govore da ne žele vidjeti BiH kao članicu NATO-a prateći stav susjedne Srbije. S druge strane sve više se govori o ruskom utjecaju na Balkanu, posebno u Srbiji i Republici Srpskoj, dok ostale zemlje streme ka članstvu u NATO-u. Gdje je danas BiH po tom pitanju?
BiH još nije blizu aktiviranja MAP-a, ali ide tim putem jer je to odluka Predsjedništva BiH kada je iz RS-a član bio Nebojša Radmanović. Odluka nije promijenjena. Da bi se stalo u tom procesu, Predsjedništvo BiH bi trebalo promijeniti tu odluku, ali to se neće promijeniti.
Meni je nerazumljivo da se u RS kao dijelu BiH sve gleda kako radi susjedna Srbija. Ma šta govorio, Drina je ipak granica između dvije države, mada to nikako ne odgovara establišmentu u Banjoj Luci.
Siguran sam da BiH treba članstvo u NATO-u jer bi time BiH bila stabilna i prosperitetnija za strane investicije i spokojna zemlja gdje više niko ne bi imao mogućnost da prijeti otcjepljenjem i mijenjanjem unutrašnjih granica.
Za kraj razgovora, kao iskusan vojni analitičar, recite nam da li se stanovnici našeg regiona, a posebno Bosne i Hercegovine, trebaju plašiti novih oružanih sukoba?
Tenzija će biti i unutar BiH i u regiji, ali siguran sam da rata neće biti. I države koje se naoružavaju i BiH koja ima međunarodne snage, EUFOR i NATO, sigurno nisu za to da izbija novi rat. Ni Hrvatska ni Srbija nemaju elemente za ratovanje, ni finansijsku ni tehničku mogućnost da vrše neku agresiju.
Hrvatska je članica NATO-a koji želi mir na ovim prostorima. S druge strane, Srbija je pod ruskim utjecajem, iako se predstavlja kao vojno neutralna zemlja. Ruski utjecaj je bitan u Srbiji i vidljiv i u Republici Srpskoj. Ali to ne znači da može doći do sukoba širih razmjera.
Kada bi došlo do sukoba, kako mi analitičari volimo reći, niskog intenziteta, onda bi tu za nekoliko sati došle brze snage NATO-a s jurišnim helikopterima i sve bi to riješile. Narod ne treba da se plaši jer novog rata na ovim prostorima neće biti.
