Vlast vrti gdje princip neće: Stranke iz Trojke sa SDA i SDA sa strankama Trojke

No vratimo se primjeru Krajine, ali i Hercegovačko-neretvanskog kantona gdje je nedavno formirana vlast u sastavu HDZ, SDA i SDP. I to je još jedan primjer gdje je prije svega SDP “progutao” ranije izgovoreno da ne želi sa SDA pa je zarad vlasti ipak sve predstavio kao nužnost.

Pa i HDZ je nakon teških riječi sa SDA presjekao i za sto sjeo sa strankom na koju su bili kivni i poručivali da im više ne vjeruju.

Prije godinu dana mogle su se čuti poruke predsjednika NiP-a Elmedina Konakovića i čelnika SDP-a Nermina Nikšića kako koaliranje sa SDA ne dolazi u obzir. Pa kako vrijeme odmiče takve tvrdnje sve više blijede, a poriv za vlasti postaje jači.

S druge strane i SDA je gradila narativ da ne želi sa Trojkom, ali s fokusom na višim nivoima. No izgleda da u svemu postoje "izuzeci".

Imaju li lideri stranaka kontrolu lokalnih nivoa?

Politika na lokalnom nivou je naglašeniji interes gdje lideri stranaka zbog mira u kući, odnosno stranci ili ne smiju ili ne žele zaustavljati procese. A kada je cilj procesa vlast, onda se i principi na koje su se pozivali zaboravljaju.

U tom kontekstu je zanimljiv primjer i DF-a, koji je svoju politiku u velikoj mjeri gradio kontra HDZ-a, pa je ipak pristao na vlast sa HDZ-om u Zeničko-dobojskog kantonu u prvoj postizbornoj vladi, jer je interes vlasti članova na lokalnom nivou često jači i od stranke.

U takvim situacijama čelnici stranaka mnogo rizikuju ukoliko se suprotstave ljudima koji im nose stranku u nekom mjestu. To u dogledno vrijeme može značiti osipanje kadrova, nemire i ucjene, a najviše i pad glasova na narednim izborima.

U konačnici ništa od toga ne bi ni bilo previše čudno niti problematično, da u politici jako često ne vidimo zakletve kako neka stranka nikada ne bi koalirala sa nekom drugom i slično. Jer princip je u politici varijabilan, ali je interes i borba za vlast konstantna.