Višegradski zavjet ćutnje: Gdje su kosti spaljenih u živim lomačama?
Sve ove godine u Višegrad je dolazila Hasena Džebo, rođena Kurspahić rodom sa Koritnika. Uglavnom poslom, radi "papira", nikad kao danas u Pionirsku. Nikada nije skupila dovoljno snage da se suoči sa mjestom gdje su joj 14.juna 1992.godine živi izgorjeli najbliži. Otac Hasan, majka, tri sestre od 18, 20,23 godine, nena. Šestero njih. Iako je, kazuje uz uzdahe, u Pionirskoj izgorjelo najviše Kurspahića, njene rodbine, amidžića. I beba koja je imala tek dva dana.
"Bila sam u Terpentinu u Višegradu kad je pala Crnča, pobjegli smo u Crni Vrh. Zvala me majka od Sejdića (Ahmeda.op.a) i pitala me koga sam imala ovdje. Kad je rekla da je njen Ahmo čuo da su sinoć izgorili u kući Adema Omeragića, nisam više ništa znala za sebe. Odveli su me u stacionar, gore su bili doktor Benko i sestra Sada, znam da su mi tada dali injekcije neke i tablete. Najviše mi je žao mojih sestara, čula sam da ih nisu izvodili i silovali, to mi je bar plus. Mnoge su izvodili ali za njih kažu da nisu. Sve je to trajalo dok im nisu bacili bombe , a poslije zapalili kuću", priča uz teške uzdahe Hasena Džebo
Slike žrtava i zločinaca
Težak je Hasenin prvi susret sa kućom Sumbule Zebe, kćerke Adema Omeragića, kućom u čijem podrumu su izlijepljene slike žrtava, ali i slike njihovih ubica. Dok prstima dodiruje fotografije sestara slama se od emocija.
"Nemam snage, izgubila sam volju za životom. Nije malo izgubiti šestero, izgubiš pile pa ti bude žao, a kamoli roditelje i sestre. Bože, kako je ovo teško", kazuje Hasena.
24 godine od zločina nad bošnjačkim civilima u Pionirskoj ulici, njihovi najbliži i preživjeli, najprije su proučili dovu i tevhid u Carevoj džamiji u Višegradu da bi potom u mirnoj šetnji sa transperentima stigli u Pionirsku, praćeni jakim policijskim obezbjeđenjem.
Poštovanje žrtvama, njih 72 koji su 14. juna 1992. godine zatvoreni u kuću u Pionirskoj ulici i spaljeni iskazano je polaganjem cvijeća pred podrum kuće u Pionirskoj. Prvi buket cvijeća položen je u znak sjećanja na ubijenu bebu Kurspahića od dva dana, koja je najmlađa žrtva u Pionirskoj.Predsjednica Udruženja “Žena-žrtva rata” Bakira Hasečić kaže za Klix.ba da se ni nakon 24 godine od zločina ništa nije promjenilo ovdje.
"I dalje tragamo za kostima, za nas je to najvažnije, da ih možemo dostojanstveno ukopati, da imaju svoje ime i prezime, svoj mezar gdje će članovi porodica otići i olakšati svoju dušu. Ali i dan danas tragamo za kostima koje su izmjestili. Ja se dobro sjećam četvrtog dana Kurban Bajrama, negdje 17. ili 18. juna u Kosovo polje gdje sam bila je stigla preživjela žrtava Pionirske. Vadila sam joj iz ruku crve, rana se gnojila ali preživjela je da može da priča i svjedoči", kaže Bakira.
Ona je danas poručila svojim komšijama srpske nacionalnosti da oktriju gdje su kosti žrtava spaljenih u "živim lomačama".
Višegradski zavjet ćutnje
"Stid me doći nakon 24 godine i gledati kako vire iza prozora žene srpske nacionalnosti koje su ovdje bile kad su ljude spaljivali. Jedna od njih je istresla kupus u kanalizaciju i taj kupus je jela preživjela svjedokinja. Pošteno bi bilo da kažu gdje su kosti. To je presuđeno i dokazano, ali ljudi iz ovih desetak kuća okolo znaju gdje su kosti. Poručila bih i članovima Predsjedništva BIH i Vijeća ministara da se u ovoj godini okrenu žrtvama i njihovim porodicama, da daju sebi u zadatak i otkriju sve grobnice nevino ubijenih stanovnika. Jer najgore je što umiru svjedoci, umiru majke i očevi, umiru i ratni zločinci. Zato poručujem da se više ne igraju sa našim sudbinama jer mi imamo samo ovaj život i poruka je da se nikada nikome u svijetu ne ponovi", kaže Hasečić.
Obraćajući se prisutnima a posebno Ambasadorici Francuske u BIH, koja je stigla na obilježavanje godišnjice zločina u Pionirskoj, Hasečič je izrazila nadu da će uskoro iz Francuske biti izručen i Radomir Šušnjar koji je učestvovao u zločinu u Pionirskoj ulici. Do sada su za ovaj zločin pravosnažnom presudom u Haškom tribunalu osuđeni Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora.
"U zadnje vrijeme ipak je proradila svijet, moram tako reći poštenih Srba koji više ne mogu da podnesu ono što su gledali a nisu okrvavili ruke, već su samo slušali one koji su im naređivali i sve ovo projektovali i ne mogu da žive s tim više. Došla sam do nekih informacija za jednu drugu grobnicu", kaže Hasečić.
Višegrad i danas kao da je prekriven zavjetom šutnje. Prve komšije Sumbule Zebe u Pionirskoj nisu se oglasile, čak ih nije bilo ni u dvorištu svojih kuća. Na objektu žive lomače još su tragovi od gađanja hranom ali i kamenjem, ko zna od kad.
Poštovanje žrtvama u Pinirskoj iskazali su danas između ostalih i predstavnici brojnih institucija i udruženja, među njima i zvaničnici BPK Goražde.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
