Alban i Kristof prave reportažu o historiji fudbala na području bivše Jugoslavije za francuski L`Equipe, a u Goražde su svratili kako bi posjetili Osnovnu muzičku školu Avdo Smailović, gdje se kao eksponat nalazi violina koja ima zanimljivu prošlost.
Violina je, naime, 1996. godine stigla iz Bretanje u konvoju humanitarne pomoći. Te godine direktor muzičke škole bio je Samir Obarčanin, a on se sjeća da su učenici škole tada u čast gostiju iz Bretanje, koji su dopremili prvi poslijeratni konvoj humanitarne pomoći, priredili koncert.
"Sjećam se da je to iznenadilo goste iz Francuske i sjećam se kada je jedan stariji gospodin sa suzama u očima prišao jednoj našoj učenici i poklonio joj violinu. Od tada je ona u muzičkoj školi", ispričao je Samir Obarčanin, bivši direktor OMŠ Avdo Smailović.
Čovjek koji je poklonio violinu učenici škole je djed Albanove supruge, u čijoj porodici se stalno pričalo o ovom instrumentu. Alban pojašnjava da je pričom o violini i Goraždu djed ispraćen i na posljednji počinak.
"Ova violina ima emotivan značaj za porodicu, jer je bila vlasništvo djedovog brata koji je ubijen hicem iz snajpera njemačkog vojnika. Prošla je dva rata, iznenađen sam kako je očuvana, nedostaje joj jedna struna, a možda je ta struna neka veza između Bretanje i Goražda", ispričao je Alban Traquet, novinar L`Equipea.
Tako je violina ponovo u Goraždu spojila sada i nove prijatelje.
"Ima boljih i ima skupljih violina, ali ova ima priču i emociju, jer evo ljudi su svratili da je vide i danas, a njena vrijednost je što su i tada prepoznali da u Goraždu postoji život. Također, ispostavilo se i mnogo veća, jer možemo reći da je sa ovom violinom počeo dolazak naših prijatelja iz Francuske ovdje, pa i sam festival prijateljstva", kaže Samir Obarčanin, bivši direktor OMŠ Avdo Smailović.
Rukovodstvo škole saglasno je da se violina, koja ima toliki značaj za porodicu, vrati svojim vlasnicima, ali Alban smatra drugačije.
"To je priča moje supruge i ona će odlučiti, morat ću je kontaktirati", kazao je Alban.
Reklo bi se da jedna sasvim obična violina, kojoj nedostaje struna, ostaje u Goraždu do daljnjeg.
O tome da li će prihvatiti prijedlog rukovodstva škole da se vrati porodici koja je sentimentalno vezana za ovaj instrument neće odlučiti unuka već još uvijek živa supruga pokojnika koji se davne 1996. godine velikodušno rastao s violinom ubijenog brata kako bi obradovao djecu koja su možda takvu sudbinu izbjegla.
