Sretan Praznik

hebem li vam tita josipa broza i svu njegovu ostavštinu Te večeri na kapiji proslavljali smo godišnjicu braka pričaju Irena i Dino Kalesić, roditelji malog Sandra. Zajedno smo ušli u lokal a na samo nekoliko minuta pred pad granate prešli smo u baštu. Zadnji sto je bio, tu pored nas bila je Dijana Ninić. Sandro je bio u krilu, prijatelj Asmir ga je učio da lupka po stolu kao po bubnjevima. Onda je Sandro tražio svoju stolicu i sjeo na nju pred sam pad granate - priča Sandrov otac Dino Kalesić. Odjednom je odjeknula explozija. Sve oko nas je bilo u prašini. Mnogi su bili pogođeni. Stravična slika. Pogledao sam prema Sandru, samo se rukom držao za uho i pomalo jeca. Mislio sam da je od straha. Vjerovatno nije ni osjetio da je pogođen. Zgrabio sam ga i pošao prema zgradi plašeći se nove granate. Stavio sam ga na grudi i tek tada sam osjetio da kroz majicu probija krv. Samo jedna mala rupica. Ko zrno riže. Dotrčali smo do kola hitne pomoći i krenuli ka bolnici. Mislim da je umro upravo kad smo prolazili bolničke kapije. Liječnici su pokušali sa reanimiranjem. Uzaludno vidim da doktori vrte glavom i izbjegavaju naš pogled. Bacio sam se po djetetu i zagrlio ga, tek onda su vidjeli da sam i ja ranjen - nastavlja priču Dino Kalesić. Na vitrini u stanu Kalesića gledamo okačene jedne male kopačke. Sandro Kalesić u njima nikada ne odigra niti jednu utakmicu. U šumici kraj mezara na slanoj banji uvijek se čuju ptice. I ništa više ne govorimo. Opet se pale cigarete, opet ustajemo i hodamo po stanu. Dosta dječijih igračaka. U mislima ono dijete što u smrt ode otvorenih očiju i malo zgrčene jedne ruke. Zbog one rupice k'o zrno riže što na Sandrovim grudima napravi geler od zločinačke četničke granate sa Ozrena. U mislima i ona noć kada se Tuzla oprostila od svoje tragično stradale mladosti. I onaj mali bijeli sanduk i ono silno cvijeće što ga prekriše baš kad se nova zora nad Tuzlom najavljivala. I one igračke Sandrove među cvijećem... OPOMINJI DA SE VIŠE NIKAD NIKOM NE PONOVI!

Na svaki datum u godini je neko poginuo u BIH tokom rata. Takodjer, svaki dan neko ima rodjendan.... svaki dan neko ima neshto da zhali, a drugi da slavi. Ne mozhe se svima ugoditi.

JNA već dugo nije bila ni jugoslavenska ni narodna kada je krenula u pohode na Sloveniju, Hrvatsku, BiH i Kosovo. A čini mi se da dobar dio Klixovim komentatora ne zna da je Tito umro 1980. Nekih 11 godina ranije. Upotreba imena, oznaka, ne znači da je to ista vojska ili ideologija. U mirno doba JNA je bila jedna rigidna organizacija u kojoj je najlakše bilo služiti sa 18 godina, jer mladići (I poneka djevojka) lako isključe mozak i zanemare budalaštine. Ostavimo JNA prošlosti, a vi se pitakte zašto su onda "PRAVE VOJSKE, koje narod brane", Armija RBiH, HVO, i prije svega Vojska RS odmah požurile da prave zločine, i teško ili nikako se u tome nisu zaustavljale. Jedan je odgovor - tesu vosjek odraz nas samih, kao što je to i JNA nekada bila, pa postala odraz samo Srbije i satelita van Srbije u doba MIloševićevog uspona. kada vidim komentare na Klixu, 80% njih, jasno mi je zašto su svi pravili zločine.

"dokaz da mladost i radost nije ubijena" sinoc je bas neko tako razmisljao i imao taj cilj kada su se okupili u Sarajevu.Obiljezavanje u Tuzi pokazuje da nisu ubili ni mladost a ni Tuzlu, Tuzla ce uvijek pamtiti.A to je sad smisljeno kada ste vidjeli ogorcenje nase,pa da se malo operete. KAPIJA PLAČE ČARŠIJA PAMTI ! 25.5.1995.

sramota !!! gadite mi se fuuuuuuuuuuuuuuuuj

ovo nije bilo primjereno, a eto ako vec nema veze po organizatorima mogli su i 4og maja, da pokazu da tito nije umro, da se izdignu, da slave zivot u inat smrti..4 og ne bi trebalo nikome da smeta a 25og previse boli za vatrometa.. hoce li 11 jula sjati iznad srebrenice?!

fašisti su u crvenoj tuzli napravili masakr da se taj dan više nikad ne slavi kako treba ... i baš zato ga treba slaviti ... jače nego prije ... sve drugo je poraz i idenje na ruku toj istoj fašističkoj bagri

Ovo bi mogli shvatiti i kao vid otpora, upravo fašizmu koji je odgovoran za sve naše žrtve. Vatromet se mogao i zaobići, :-( I da dodam, danas nije nikakva "pljačka" biti Sarajlija, na žalost, za nas je to izvor velikih frustracija i svakodnevnog stresa.

Svako ima pravo da radi kako misli da treba! Ali... davno proslo vrijeme!!! Nekad nismo znali sve cinjenice ali sada ko hoce da zna... mnoge su cinjenice o tom periodu izasle na vidjelo! Tita i sve njegove aferime, treba ostaviti da pociva u miru a mi imamo mnogo pametnijeg posla nego da mu slavimo rodjendan.

...dakle, kakav je program proslave 22.decembra?

Perverzno je što je i među 'slavljenicima' bilo djece čiji su roditelji poginuli od granata JNA...

Mene samo taj dan posdsjeca na onu staru Bakicu koja cisti mezare pogubljene djece u Tuzli. Ovo nije nialo za slavlje :(

Vala, gori je urednik Klix-a koji objavljuje ovakvu vijest vrijedjajuci zrtve i poginulu djecu u Tuzli. Ovo je ipak kafana i pojedinci u njoj.