BiH
22

Ustavni sud BiH odbio kao neosnovanu apelaciju Fahrudina Radončića: Nisu mu povrijeđena prava

Klix.ba
Foto: Arhiv/Klix.ba
Foto: Arhiv/Klix.ba
Na današnjoj 34. sjednici Velikog vijeća Ustavni sud BiH je odbio kao neosnovanu apelaciju Fahrudina Radončića izjavljenu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S 1 2 K 020433 16 Kv 4 od 2. februara 2016. godine i Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 020433 16 Krn 13 od 27. januara 2016. godine.

Ovim rješenjima Radončiću je određen pritvor, koji, prema ovom rješenju, može trajati najduže mjesec dana od dana lišavanja slobode, i to do 25. februara 2016. godine, iz razloga propisanih članom 132. stav 1. tač. b) i c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine.

Apelant u apelaciji koju je podnio protiv rješenja, pored ostalih navoda, ističe povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i člana 5. st. 3. i 4. Evropske konvencije, kao i povredu prava iz člana 5. stav 3. Evropske konvencije u vezi sa povredom prava na nezavisan i nepristrasan sud iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na pretpostavku nevinosti iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije. Apelant ističe i povredu prava na nepristrasan i nezavisan sud, kao i pretpostavke apelantove nevinosti, jer su nakon lišavanja slobode Bakira Dautbašića i Bilsene Šahman, a što je objavljeno u medijima, Sud BiH i Tužilaštvo BiH izdali zajedničko saopćenje za javnost, čime je, kako apelant smatra, došlo do povrede apelantovoga prava da o njemu odlučuje nezavisan i nepristrasan sud. Prema apelantovome mišljenju, Sud BiH se svrstao na jednu od strana u postupku etc.

Odlučujući o apelaciji, Ustavni sud BiH je zaključio da nema povrede prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno prava iz člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije i člana 5. st. 2, 3. i 4. Evropske konvencije kada je Sud BiH utvrdio postojanje osnovane sumnje i kada je o svom zaključku o postojanju osnovane sumnje dao odgovarajuće i relevantno obrazloženje, te kada je Sud BiH, odlučujući o tome da li postoji poseban pritvorski razlog iz člana 132. stav 1. tač. b) i c) ZKP dao konkretno obrazloženje, a ti razlozi su relevantni i dovoljni da opravdaju određivanje pritvora apelantu u početnoj fazi postupka, te kad su ispoštovane i ostale garancije iz člana 5. st. 2. i 4. Evropske konvencije, jer je apelant upoznat sa razlozima lišavanja slobode i činjenično-pravnom kvalifikacijom radnji koje mu stavlja na teret postupajući tužilac, kao i kada je imao mogućnost da izjavi žalbu na osporeno rješenje o određivanju pritvora.

Također, Ustavni sud BiH je zaključio da nije povrijeđeno apelantovo pravo na povredu pretpostavke nevinosti iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kada iz datog saopćenja za javnost ne proizlazi prejudiciranje apelantove krivice, pa čak niti činjenica da se saopćenje odnosi na apelantov predmet.