Kantonalni su Sarajevo napravio je presedan izrekavši kaznu zatvora u visini od 20 godina za ubistvo Izudinu Tahiroviću koji je pucavši iz pištolja usmrtio navijača FK Željezničar Mirzu Raščića. Do sada na sudovima u BiH to nije bio slučaj. Ovoliku kaznu izrekao je još samo Sud BiH 2010. godine Đorđu Ždrali za ubistvo Ljubiše Savića Mauzera 2000. godine u Bijeljini. Ovoliku kaznu dobio je jer mu je ovo bila druga osuda za ubistvo.
Prilikom čitanja presude u slučaju ubistva Mirze Raščića, sutkinja Indira Jahić je kazala da se ovolika kazna izriče jer je Tahirović povratnik u krivičnim djelima te da ovo bude opomena svima koji su u sukobu sa zakonom da neće proći nekažnjeno. Prema mišljenju mnogih porodica, sudovi u BiH daju male kazne ubicama te im dozvoljavaju prijevremeni izlazak na slobodu.
Do Tahirovića najveća kazna 17 godina
Kada je riječ o krivičnom djelu ubistva, do slučaja Izudina Tahirovića, najveću kaznu je izrekao Kantonalni sud u Zenici koji je osudio Muhameda Mahmića na 17 godina zatvora zbog brutalnog ubistva svoje tetke Fuade Mahmić iz Plahovića kod Zenice. Fuada Mahmić ubijena je 2. aprila ove godine u porodičnoj kući u Plahovićima, a sutradan ju je pronašao ribar na lokalitetu Šljivika u Zenici, zamotanu u čaršaf. Naknadno je Vrhovni sud FBiH Muhamedu Mahmiću smanjio kaznu na 11 godina zatvora.
Potom slijedi kazna Kantonalnog suda u Sarajevu u trajanju od 15 godina na koliko je osudio Sulejmana Šehića koji je proglašen krivim za ubistvo Armena Dulića, vozača GRAS-a 2. juna 2014. godine u Zoviku, općina Hadžići.
Eldar Leđen osuđen je na Kantonalnom sudu u Sarajevu na 11 godina zatvora za ubistvo četveromjesečnog sina. Ubistvo se dogodilo 29. novembra 2014. u kući u sarajevskoj ulici Avde Hodžića.
Damir Gradaščević osuđen je na četiri godine i pet mjeseci zatvora za ubistvo Miloša Vujića Panića 1993. godine. Zvanična verzija kaže da je Gradaščević Vujića Panića ubio iz pištolja nakon kratke svađe i tuče između njih dvojice i Miloševog sina Damjana. Ovo je jedan od najdužih slučajeva koji se vodio na Kantonalnom sudu jer je Gradaščević bio u bjekstvu 15 godina.
Sporazumom do spasa
MMA borac Tomislav Spahović potpisao je sporazum sa Tužilaštvom KS za kaznu zatvora u trajanju od 7,5 godina zatvora za ubistvo Amila Geca. Sporazumom je Spahović priznao da je 22. aprila 2016. godine u ulici Nusreta Prohića, u sarajevskom naselju Buća Potok, počinio krivično djelo ubistva ispalivši pet hitaca u pravcu vozila u kojem se nalazio Gec koji je usljed zadobijenih povreda preminuo 23. aprila. Spahović je prvobitno pobjegao, a predao se 28. aprila ove godine kada je negirao krivnju.
Kazne nesrazmjerne broju žrtava
Kada je riječ o kaznama za ubistvo na posebno okrutan način, najvišu kaznu izrekao je Kantonalni sud u Mostaru Jasminku Jašareviću za ubistva Ramize Rahimić i poznatog fotoreportera Ante Borasa 2005. godine. Za ubistvo Ramize Rahimić osuđen je na 22 godine, a za ubistvo Borasa na 30 godina zatvora. Presude su objedinjene u jedinstvenu kaznu od 42 godine. Jašarević je prvo silovao žrtvu Ramizu, a potom je ubio, dok je sa Borasom imao seksualni kontakt, a potom ga ubio. Izricanje kazne pratio je s osmijehom.
Manje od njega dobio je Tomislav Petrović, mještanin zaseoka Trstje u Gornjoj Lipnici, kod Tuzle, koji je 29. maja 2008. godine u gradskom autobusu i dvije kuće hladnokrvno ubio šestero komšija. Kantonalni sudu u Tuzli osudio ga je na 40 godina zatvora uz obavezno psihijatrijsko liječenje.
Po 40 godina dobili su i Muriz Brkić i Avdija Selimović koji su na svirep način ubili Arnelu Đogić. Prema navodima iz ranije objavljene optužnice, oni su prvo pretukli Arnelu, a potom joj preko usta vezali PVC uže stežući joj jezik i donji dio lobanje kako ne bi mogla dozivati pomoć. Kada su stigli na mjesto Čudanski krševi, izvukli su je iz vozila. Avdija je Murizu dao nož, a on je potom zaklao Arnelu. Bacili su je niz 70 metara duboku liticu prema kanjonu rijeke Stupčanice. Tijelo je pronađeno nakon trodnevne potrage.
Vrhovni sud RS-a osudio je Vasu Neškovića iz Bijeljine na 35 godina zatvora, a njegovog saučesnika Sašu Lazića na 30 godina zatvora zbog ubistva dvije osobe. Neškovića i Lazića se tereti da su u noći između 19. i 20. augusta 2007. godine, u mjestu Numera pored Ugljevika, iz automatskog pištolja "škorpion" sa prigušivačem ubili Slađana Markovića i ostavili ga u njegovom automobilu, a zatim iz istog vozila oteli maloljetnu Radmilu koja je navodno bila Slađanova djevojka. Nju su zatim odveli dvadesetak kilometara dalje, u napuštenu vikendicu u selu Velika Obarska kod Ugljevika, gdje su je dva dana kasnije ubili. Njeno tijelo pronađeno je 37 dana poslije ubistva pored napuštene vikendice u Velikoj Obarskoj.
Muamer Topalović osuđen je za trostruko ubistvo u Kostajnici kod Konjica na Banje veče 2002. godine. On je iz vatrenog oružja ubio Anđelka Anđelića, rođenog 1935. godine, njegove kćerke Maru, rođenu 1955. godine, i Zorku, rođenu 1973. godine, a povrijeđen je Anđelkov sin Marinko, rođen 1972. godine. Kantonalni sud u Mostaru osudio ga je na 35 godina zatvora. Motiv je bio vjerske prirode.
Kantonalni sud u Sarajevu osudio je na 30 godina zatvora Damira Crnjanina zbog ubistva tročlane porodice Sitarica u Beogradu 14. jula 2007. godine. Sve ostale kazne su bile blaže.
Prilikom donošenja odluke o presudi, sud uzima u obzir olakšavajuće okolnosti (ukoliko optuženi nema iza sebe drugih krivičnih djela, psihičku uračunjivost, da li je osoba porodičan čovjek, godine i sl.) te otežavajuće okolnosti, kao i težinu počinjenog krivičnog djela. Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne može propisati kao jedina glavna kazna za pojedino krivično djelo. Ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora, amnestija i pomilovanje mogu se dati nakon izdržane tri petine kazne.
