Nafija Pirija ispričala je da je aprilu 1992. godine živjela u selu Bezujno u blizini Čajniča sa suprugom Izetom i dvoje maloljetne djece.
Svjedokinja je rekla da je situacija u blizini Čajniča postala "napeta".
"Krajem aprila 1992. kod kuće smo čuli da kamioni dolaze na brdo iznad sela. Tamo su, pored kuća pravoslavnih, Srbi iz Čajniča došli i dovezli naoružanje", prisjetila se Pirija.
Prema kazivanju svjedokinje Pirije, u njenu kuću su 6. maja 1992. godine došla dvojica komšija srpske nacionalnosti u maskirnim uniformama i zatražili od njenog muža da preda oružje, što je on i učinio.
"Narednog dana - to nikada neću zaboraviti - ispred kuće su došli s puškama trojica u uniformama. Rekla sam mužu da bježi, ali je odbio. Strpali su ga u auto. Ja sam htjela s njim, ali mi nisu dali. Djeca su plakala i molila da im puste oca, ali su oni samo rekli da je tako naređeno. Odvezli su se, a ja sam pala u nesvijest", kazala je Pirija, dodavši da je tada posljednji put vidjela supruga.
Tužilaštvo BiH tereti Miluna Kornjaču, Milorada Živkovića i Duška Tadića za progon Bošnjaka s područja Čajniča te ubistva civila u tom gradu.
U optužnici stoji da je Kornjača bio komandant paravojne jedinice "Plavi orlovi", čiji je član bio optuženi Tadić, dok je Živković nekadašnji načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Čajniču.
Svjedokinja Pirija je rekla da se, nakon odvođenja njenog supruga Izeta, "iz straha" nekoliko sedmica krila s djecom u obližnjim šumama, poslije čega je, krajem maja ili početkom juna 1992. prešla na teritoriju Goražda s komšijama Bošnjacima.
Tokom unakrsnog ispitivanja Pirija je kazala da poznaje optuženog Kornjaču otprije rata, ali da joj nisu poznati Živković i Tadić.
Pirija je rekla da nijednog od optuženih nije viđala tokom 1992. godine.
Suđenja Kornjači te Živkoviću i Tadiću vode se odvojeno u državnom sudu, ali se zbog ekonomičnosti postupaka na istom ročištu saslušavaju zajednički svjedoci.
Naredno ročište zakazano je za 12. decembar, javlja BIRN - Justice Report.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
