Naime, narodne pjesme poznaju bećare ili ponekog čiču, koji uz rakijski kazan kvasi grlo. Ženski rod oko kazana pominje se samo u rijetkim trenucima, kad bi bećar, lola ili čiča dobacivali za "susjedni stol".
No, vratimo se junakinjama naše priče. Riječ je o strastvenim ljubiteljicama dobre rakijce, koje ni ove godine nisu žalile trud i vrijeme kako bi došle do svoje "vatrene vodice".
"Nemam šta kriti, volim piti rakiju. Još mi je draža dok je gledam kako nastaje. Naša rakija nastaje prirodnim putem i u sebi nema nikakvih aditiva. Upravo joj to daje posebnu draž", kaže bez ustezanja Jasmina Sarihodžić.
Rakija se peče u dvorištu Nihada Mahmutovića iz Mramora, a za tu namjenu kupi se pola tone šljive.
"Domaća rakija je daleko ukusnija od svih ostalih žestokih pića. Količina ispečene rakije nam je dovolja do naredne godine. Ne mogu, a da ne pomenem iskusnije majstore ovog posla, koji nam daju nesebičnu podršku tokom pečenja", napominje Sarihodžić.
Irena Beganović, kaže kako su se one odlučile za pečenje rakije jednim dijelom i zbog čuvanja tradicije.
"Naši roditelji su osim rakije znali praviti likere od dunje ili višnje. Mi smo se odlučile na rakiju, a ove godine kupile smo šljivu stenlejku i zadovoljne smo koliko 'baca'. Uvijek, dok pečemo rakiju, pozovemo svoje prijatelje, te uz ugodno druženje kušamo gotov proizvod", kaže Beganović.
Napominju kako tradicija neće biti prekinuta. Nabavile su kacu za čuvanje koma, a perspektivi namjeravaju nabaviti i sopstveni kazan.
