BiH
124

Tročlana porodica Čivić iz Katanovića kod Kalesije dobila novi krov nad glavom

Piše: D. Brkić
(Foto: Darko Zabuš/Klix.ba)
Zahvaljujući Fondaciji Hastor, tročlana porodica Čivić iz Katanovića kod Kalesije, nedavno je dobila novi krov nad glavom. Vodena bujica, koja su u maju sručila sa obronaka Majevice ka njihovoj kući, uništila im je veći dio skromnog doma sagrađenog kreditnim zaduženjem.

Šemsudin, Senija i njihova kćerka Amra, učenica prvog razreda Mašinske škole u Kalesiji, otada su imali besane noći. Voda je ušla u kuću, a svaka nova kiša ledila im je krv u žilama zbog mogućih novih poplava.

"Voda nam je uništila prizemlje kuće, a pored lijevog kraja kuće faktički je tekao bujični potok. Kada je nevrijeme prošlo nas su posjetili aktivisti fondacije čija je stipendistkinja naša kćerka Amra. Nisu nam ništa obećali, ali su nas za dva ili tri dana nazvali i rekli kako će doći čovjek sa kojim trebamo potpisati ugovor o gradnji kuće. Zahvaljujući njihovoj donaciji danas imam dom dostojan čovjeka. Uradili su nam sprat, krov, keramiku, podove, prozore, razveli električnu struju... Ne postoji riječ kojom se može opisati naša sreća i zahvalnost...", kaže Šemsudin Čivić, demobilisani pripadnik 206. Viteške brigade Zvornik.

Čivići su prije agresije na BiH živjeli u Snagovu kod Zvornika. U posljednji trenutak izbjegli su pokolj u tom kraju, a nakon dolaska na područje Općine Kalesija Šemsudin postaje pripadnik Armije RBiH i ostaje u rovu do posljednjeg dana rata. Prije četiri godine nastanili su se u naselju Katanovići u kojem su do 1992. godine živjeli građani srpske nacionalnosti.

Danas su Katanovići zaboravljeni od svih. Od skretanja s magistralnog puta Tuzla – Zvornik, na istočnom izlazu iz Kalesije, do tog naselja vodi kilometarski makadamski put.

"Ovdje još uvijek nemamo vodu. Pedeset šest domaćinstava snabdijeva se iz bunara, ali je voda često mutna zbog kišnih padavina. Moja porodica nema nikakvih primanja, izuzimajući stipendiju koju dobija naša kćerka Amra od Fondacije Hastor u minulih osam godina. Preživljavamo tako što zasijemo kukuruz, krompir i ostalo povrće", kaže Šemsudinova supruga Senija Čivić. Šemsudin kaže kako je bolestan. Operisao je već jednom kičmu, a ljekari mu preporučuju i drugu operaciju.

"Još uvijek ne smijem da se usudim i odem na operacioni stol. Trpit ću bolove, a kada postani neizdrživi neka bude što biti mora", govori on.

U novom domu njihove su brige manje. Napokon imaju lijepo uređeno kupatilo, stolariju, tople podove, keramičke pločice... Još samo da dobiju vodu iz gradskog vodovoda.