Tonino Picula za Klix.ba: Političke elite u BiH nisu zainteresovane da se promijeni stanje

Nedavno je i novi komesar za proširenje Oliver Varhelji naglasio da želi da na kraju njegovog mandata barem jedna država Zapadnog Balkana bude spremna za članstvo, te smatram da u tom pogledu u narednom razdoblju možemo napraviti više i bolje da revitaliziramo proces proširenja. Važno je naglasiti kako se postojeći model pregovaranja nadograđivao godinama, prilagođavao novim okolnostima pa smatram kako je uvjerljiviji od tačaka iz Macronovog non-papera. Volio bih da summit u Zagrebu u maju bude ta velika prilika da EU ojača svoja jamstva prema zapadnom Balkanu i da će i bolja atmosfera biti dodatni zamah politici proširenja.

Gdje je u cijeloj ovoj priči BiH? Gdje se u kontekstu EU integracijskog procesa nalazi "tempirana bomba koja kuca tik uz Hrvatsku", kako je našu državu opisao Macron?

Predsjednik Macron je u tom intervjuu naveo nekoliko iznenađujućih teza i ideja, koje su izazvale kontroverze. Ta izjava ne korespondira sa stvarnim stanjem u BiH, prije bih rekao da predsjednik Macron koristi Zapadni Balkan i blokadu proširenja EU kao temu kako bi s drugim faktorima unutar EU pregovarao o nekim svojim idejama o cjelokupnom reformiranju EU.

To je dakle pokušaj korištenja politike proširenja kako bi se otvorila rasprava o stvarima koje su Francuskoj prioritet. Što se tiče BiH, previše je vremena izgubljeno, izostaju političke, ekonomske i socijalne reforme, na što se onda nadovezuju loši politički odnosi i problem rada institucija. Ključni problem koji stoji na putu približavanja Bosne i Hercegovine EU su njene političke elite, gotovo bez iznimke objektivno nezainteresirane za promjenu postojećeg stanja.

Kakvi su aktuelni odnosi Hrvatske i BiH? Imamo niz optužbi na deportaciju migranata s teritorije RH na teritoriju BiH, a priča o Trgovskoj gori doprinijela je, između ostalog, da se ti odnosi vidno pogoršaju.

Hrvatska i Bosna i Hercegovina dvije su zemlje koje su se našle u nezavidnoj situaciji, ali ne u potpunosti i isključivo vlastitom krivicom. Ne vjerujem kako BiH i Hrvatska pitanje kontrole granice, kao i pitanje zbrinjavanja izbjeglica i migranata koji su u teškoj situaciji, mogu riješiti isključivo bilateralno,ili sa figom u džepu jedna prema drugoj.

Kampovi poput Vučjaka izazivaju ogorčenje i zabrinutost. EU šalje finansijska sredstva, humanitarne organizacije pomažu koliko mogu, no na čelnim ljudima BiH je daljnje postupanje i najveća odgovornost. Ti problemi nisu ni samo naši, već su nažalost posljedica nevoljkosti i nemogućnosti EU i drugih da ulože veći napor u rješavanje problema tamo gdje su nastali, u kriznim žarištima Bliskog istoka, sjeverne Afrike i jugozapadne Azije.

Niste više u Delegaciji Evropskog parlamenta za odnose s BiH, ali kao poznavalac prilika možete reći nešto o političkoj situaciji u BiH. Državna vlada još nije formirana, iako su tek nedavno napravljeni određeni koraci. Svjedoci smo stalnim sukobima i vraćanju na nacionalističku retoriku.

Premda ne više kao njen voditelj, ja sam i dalje član delegacije Evropskog parlamenta za BiH i Kosovo te nastojim pratiti događanja i političku situaciju u tim zemljama. Smatram da okolnosti i vrijeme nisu saveznici BiH ovakve kakva je danas.

Kalkulacije i manipulacije ne smiju toliko dugo trajati i reformski procesi se moraju ubrzati. Kao socijaldemokrat, jasno osuđujem bilo kakvu konfliktnu i netrpeljivu retoriku koja nas vraća u neka prošla, ali i ne tako davna vremena. Mislim da je i građanima BiH toga dosta, oni sve češće za EU glasaju nogama, tj. velikim iseljavanjem u zemlje članice. To, naravno, samo pogoršava stanje jer odlaskom najpoduzetnijeg dijela stanovništva tzv. veto grupe još lakše mogu cementirati svoje pozicije i nametati partikularne interese.

Kako gledate na izbornu kampanju u Hrvatskoj? Zvanično, 12 je kandidata, ali favoriti su vjerovatno aktuelna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, kao i bivši predsjednik SDP-a Zoran Milanović.

Prema posljednjim anketama, borba za drugi krug predsjedničkih izbora iznimno je neizvjesna, jer šanse za ulazak ima troje kandidata. Iako ovo nije prvi put da je dvocifren broj kandidata uspio prikupiti dovoljan broj potpisa za ulazak u predsjedničku utrku, dojma sam kako brojka od jedanaest kandidata potvrđuje širi fenomen krize etabliranih političkih stranaka i tradicionalnih poltičkih opcija.

Naime, oni nisu uspjeli istaknuti kandidate koji bi privukli toliku podršku da veći broj tzv. fringe (rubnih) potencijalnih kandidata ne uspije prikupiti potpise. No, to je širi evropski fenomen. Nezadovoljstvo građana setovima koje mainstream politike nude reflektiralo se i na sastav Evropskog parlamenta, kao i na parlamente zemalja članica.

Od rezultata predsjedničkih izbora zanimljivije će biti pratiti kako će se oni odraziti na spremnost i sposobnost svih takmaca da krenu u kampanje za parlamentarne izbore koji se u Hrvatskoj održavaju sljedeće godine. Drago mi je da smo u SDP-u proljetos na evropskim izborima pokazali kako građani i dalje imaju povjerenja u nas i očekuju da socijaldemokratija adekvatno odgovori na naše strukturne probleme.