Intervju / Tonino Picula: Dejtonske institucije gube svoj utjecaj u BiH, a u aktuelnim nema konsenzusa
Europarlamentarac Tonino Picula smatra da je dobro da se Bosna i Hercegovina nalazi na evropskom putu, ističući da je članstvo u Evropskoj uniji najbolja polisa osiguranja koju može imati neka politička zajednica.
Kako komentarišete evropski put Bosne i Hercegovine? Dokle je, prema vašem mišljenju, naša zemlja stigla u tom procesu? Postoji li napredakk?
Bosna i Hercegovina je, pogotovo u posljednje dvije godine, izašla iz jednog mrtvog kuta Evropske unije i međunarodne politike, postala je vidljivija i dobro je da je EU inovirala svoj pristup BiH, kroz tzv. novi pristup, pokušavajući pritom bajpasirati njene hronične deficite. To je urađeno tako što su u prvi plan stavljeni socijalno-ekonomski problemi zemlje i rad na povećanju kvaliteta života. Pitanje je da li je BiH i u kojoj mjeri prihvatila tu otvorenu ruku Evropske unije i da li je iskoristila sve mogućnosti koje su joj se otvorile.
U "formalno-papirnatom" dijelu stvari ne izgledaju loše. Stupio je na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a nakon toga je podnesen zahtjev za članstvo u EU. Iako su neki govorili da je to preuranjeno i da kandidatura nije kredibilna, ja moram reći da je i u vremenu kada smo mi u Hrvatskoj podnosili zahtjev za članstvo to urađeno protiv volje jednog dijela EU establišmenta, koji je cijenio da Hrvatska zbog, između ostalog, saradnje s Haagom i nekih deficita koji su bili vidljivi golim okom, ne bi to trebala napraviti. Mi smo to, ipak, napravili i to je izazvalo lančanu reakciju u zemlji. To je dovelo do konsenzusa bitnih političkih stranaka da je strateški cilj - ulazak Hrvatske u EU. Malo po malo, Hrvatska se mijenjala.
Gdje su problemi Bosne i Hercegovine kada govorimo o evropskim integracijama?
Bosna i Hercegovina se ne uspijeva "otresti" svoje dejtonske kompleksnosti. Možda to zvuči kao tehnički problem, ali činjenica je da je BiH jedina zemlja u procesu pristupanja koja nema definiran i ustanovljen parlamentarni nadzor nad procesom pridruživanja. Dakle, ne funkcionira Zajednički odbor za stabilizaciju i pridruživanje Parlamentarne skupštine BiH i Evropskog parlamenta. To se, očito, događa iz razloga što dejtonske regule koje održavaju ovu zemlju i čine proces pridruživanja jednim od najkompleksnijim koji postoji u današnjem svijetu, postaju ozbiljan zid s kojim se suočavaju evropske ambicije BiH.
S druge strane, i za razliku od Hrvatske, nisam siguran da u BiH uopće postoji konsenzus o ulasku zemlje u EU. Deklarativno on postoji, ali u operativnom smislu se ne događa ono što se događalo u Hrvatskoj. Odnosno, da politike ujedinjeno prepoznaju neke tačke koje trebaju biti riješene i omoguće zemlji da prelazi iz etape u etapu. Bojim se da unutrašnja neslaganja i otpori pojedinih grupa kojima je dobro u dejtonskom sistemu, proizvode i održavaju jednu vrstu konflikta koja će se u višim fazama itekako osjetiti kao ozbiljna prepreka na daljnjem evropskom putu.
Evropski parlament je u februaru ove godine usvojio Rezoluciju o napretku Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji, u kojoj se, između ostalog, traži da se promjene nužne za stvaranje funkcionalne države provedu uz poštivanje načela federalizma, decentralizacije i pune ravnopravnosti konstitutivnih naroda i građana. Usvajanje te Rezolucije nije najbolje dočekano u bh. javnosti, jer se smatra da takvi principi donose samo dodatne podjele u ionako podijeljenom bh. društvu. Možete li nam pojasniti šta, zaista, predstavlja pojam federalizacije?
Prije svega treba otkloniti politikantske objede i interpretacije tog dokumenta, a i treba znati šta je rezolucija Evropskog parlamenta. Rezolucija je jedna vrsta zbirne ocjene 751 zastupnika u Evropskom parlamentu o stanju u zemlji. Ono što se dogodilo ove godine ni na koji način ne odskače od jezika i uvida o BiH koji se događao 2014. godine. Vaše pitanje bi imalo punog smisla kada biste ga postavili onima koji u dokumentu od ove godine odjednom prepoznaju neku vrstu 'kripto-zavjere' Evropske unije ili Evropskog parlamenta prema BiH. A maločas sam rekao da se odnos EU prema BiH, uprkos njenim deficitima promijenio i da je BiH dobila neku šansu. Zašto onda bježati od jednog dokumenta koji je taksativno pobrojao neka načela u zemlji, pogotovo u Federaciji BiH, i potrebu da se ona poštuju.
Očito je da se princip federalizma dokazao bezbroj puta na raznim evropskim i svjetskim stranama, u složenim višenacionalnim zajednicama i zašto ga ne respektirati? Zašto ne govoriti da je decentralizacija u složenoj i višenacionalnoj zemlji također jedan od principa, uz supsidijarnost, što omogućava, prije svega građanima, da se njihov glas bolje čuje i da vrše utjecaj na političku elitu i obrnuto da politička elita odlučuje umjesto njih. Na kraju krajeva, pravična politička zastupljenost je nešto što prepoznaje Ustavni sud ove zemlje koji je u posljednjoj odluci očito dao znanja da s izbornim sistemom nešto nije uredu i da ga treba mijenjati. No, u zemlji u kojoj postoji, čini mi se, blizu 80 neprovedenih odluka Ustavnog suda, izdvajati jednu u najmanju ruku je zanimljivo.
Prema tome, Rezolucija Evropskog parlamenta je puno kompleksniji papir od te jedne tačke za koju me pitate. Ona govori i o brojnim drugim deficitima ove zemlje: o izuzetno kompliciranoj administrativnoj strukturi, nedovoljnoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, obrazovnom sistemu, podvojenosti institucija, unutrašnjoj sigurnosti i racionalizaciji policije te o cijelom nizu ekonomskih problema. Ne možete govoriti o uspješnoj BiH koja, s druge strane, nema strategije za cijeli niz sektora, od energetike do transporta. Sve je to sadržaj Rezolucije Evropskog parlamenta. Dakle, on nije nikakva uputa za prekrajanje zemlje i nije nikakav smokvin list kojim se prikrivaju neke političke namjere. Dapače, meni se čini da te pretjerane reinterpretacije dokumenta govore o lošoj savjesti onih koji u tom dokumentu traže alibi za vlastite postupke koji ne približavaju BiH Evropskoj uniji.
Kako onda posmatrate Rezoluciju Parlamenta FBiH kojom je, uslovno kazano, osuđena Rezolucija Evropskog parlamenta?
Parlament FBiH je sastavljen od zastupnika koji imaju izborni mandat i on može na dnevni red staviti što god želi i ako postoji većina njegove odluke su pravovaljane. Međutim, moje mišljenje je da tim potezom Parlament FBiH nije učinio uslugu evropskoj perspektivi svoje zemlje, jer je očito da oni koji su to inicirali nisu na pravi način pročitali Rezoluciju evropskog parlamenta koja je pokušaj usluge BiH da prepozna sve ono što u ovoj zemlji treba promijeniti. Ne pristupa tu treći kanton Evropskoj uniji, nego bi BiH jednog dana trebala postati 28., 29., 30 ili 31 zemlja članica Evropske unije.
HDZ je prije izvjesnog perioda uputio izmjene Izbornog zakona BiH u zakonodavnu proceduru. Vjerujete li vi da je moguće na takav način postići konsenzus i donijeti izmjene Izbornog zakona, bar u onom obliku kako je to zamislio HDZ? Dragan Čović je spominjao i rezervne opcije ukoliko Izborni zakon ne bude prošao kroz parlament?
Ne mogu komentirati političke ambicije i motive pojedinih stranaka i političara u BiH. To ne želim niti mogu. No, odgovor na vaše pitanje je sljedeći: A gdje nego u parlamentu? Gdje mijenjati one stvari koje je potrebno mijenjati, ako ne u državnom i entitetskim parlamentima? Znate šta je alternativa? Ili neka mirovna konferencija ili opet političare zatvoriti u američku vojnu bazu Wright-Patterson ili u Butmir. Demokratija je jedini sistem u ovom trenutku koji bi trebao omogućiti, makar sporovozno, donošenje legitimnih i legalnih odgovora koji moraju mijenjati stvarnost ove zemlje. Što se tiče Izbornog zakona, manje-više, svi politički akteri priznaju da ga treba mijenjati. Pitanje je samo kakvim intenzitetom pojedinci žele da se to i ostvari. Kakogod, mislim da bez toga neće biti riješen ogroman deficit koji opterećuje odnose unutar BiH.
Smatrate li da su bošnjački političari spremni prihvatiti izmjene Izbornog zakona i u kojem obliku?
Bilo bi dobro da rasprava koja se godinama vodi poluči neke rezultate, jer sam ja siguran da i bošnjački političari žele dobro svojoj zemlji i da bi trebali naći neku vrstu kompromisa s partnerima u Federaciji BiH. Hoće li to i postići, to zavisi od njihovih međusobnih odnosa.
Kanal na hrvatskom jeziku. Smatrate li ga nužnim za Hrvate koji žive u BiH?
Mislim da je to dobro iz razloga što je jezik sredstvo komuniciranja, ali i politička činjenica. Da je ovdje s nama još nekoliko ljudi iz Karlovca, Niša, Bugojna ili Podgorice, mi bismo se savršeno razumjeli. No, svaka politička zajednica mora imati pravo da svoj jezik naziva onako kako ona misli da treba. U višenacionalnim zemljama ta je priča posebno politički osjetljiva i mislim da bi to ojačalo integritet BiH kada bi se prepoznala potreba da se jezik koji je službeni dio komunikacije u BiH potvrdi i određenim medijskim kanalom.
Pomenuli ste Dejton i Butmir. Da li je moguć Dejton 2 i u kojem obliku?
Ovog trenutka nema konsenzusa o tome. Odluke Vijeća za implementaciju mira očito više nemaju onu ulogu koju su imale prije 20 godina, što je dobro. Kao što je i uloga visokog predstavnika u BiH sada, manje-više, formalna. To zapravo govori da dejtonske institucije lagano gube svoj utjecaj na stvarnost u BiH. No problem je u nečem drugom. Evropske institucije ili institucije koje trebaju biti oblikovane u pregovorima s Briselom o pitanju ulaska u EU nisu još profunkcionirale u punom kapacitetu, a državne institucije koje postoje očito imaju velike probleme zbog teškog postizanja dogovora između političkih partnera. Tome ne može 'doskočiti' nikakva međunarodna konferencija niti postoji, prema mom mišljenju, raspoloženje u EU da se organizira neki poseban skup koji bi debatirao o stanju u BiH.
Međunarodna konferencija uvijek implicira da u zemlji vlada neko vanredno stanje, što se mora rješavati nekim vanrednim političkim lijekovima. I to ne bi bilo dobro ni za BiH, jer ako u ovom trenutku postoji Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, Upitnik, ako postoji volja za članstvom u EU, čemu onda taj put sjeći nekim vanrednim skupom koji bi naprosto opet doveo do rješenja da Bosna i Hercegovina nema druge budućnosti, osim one evropske. Pogledajte samo ambijent BiH, više od hiljadu kilometara granice ima s EU, odnosno Hrvatskom. Crna Gora i Srbija već su prešle BiH u tom procesu pa ostaje samo BiH u sredini. Tako da mislim da neka vanredna konferencija nije realna opcija.
Bosni i Hercegovini treba pomoći na evropskom putu i to prije svega na način da sama rješava vlastite probleme. Što se Hrvatske tiče, ja sam i ranije govorio da mi je san da moja zemlja na svakom centimetru graniči sa zemljama EU. To znači, prije svega, da ste otklonili vlastite probleme i odnose sa susjedima koji su u Evropi uvijek traumatični. Da budem iskren, ja bih volio da BiH bude članica EU zbog hrvatskih interesa. Ne bih htio da Hrvatska bude poput Austrije koja je dugo bila posljednja istočna tačka na mapi Evrope kao članica EU, a mi u ovom trenutku jedini u Evropi graničimo s tri države koje su u različitim stadijima procesa pristupanja. Dakle, volio bih da se ta granica što prije pomakne što dalje na istok. Nadasve, Hrvatskoj je posebno stalo do BiH zbog njene izrazito traumatične nedavne prošlosti koju je Dejtonski sporazum naprosto prigušio.
