Sead Pecar se tokom svjedočenja prisjetio da su optuženi Vlahović i izvjesni Ždrale 14. juna 1992. godine došli u njegovu kuću u naselju Kovačići, gdje je živio sa svojom porodicom te dvojicom braće i majkom.
"Bilo nas je 13 u kući kada su toga dana došli Batko i izvjesni Ždrale. Najprije su nas izveli ispred kuće, a zatim su nam naredili da u koloni krenemo za njima", rekao je Pecar, dodavši da je lice optuženog tada dobro vidio i kasnije je saznao da se zove Veselin Vlahović.
Prema riječima svjedoka Pecara, optuženi i Ždrale odveli su njegovu porodicu do raskrsnice, nedaleko od Jevrejskog groblja u Sarajevu, gdje se nalazila linija razgraničenja između Armije RBiH (ARBiH) i Vojske Republike Srpske (VRS).
"Batko i Ždrale su ostali iza nas dok smo mi bili na 'čistini'. Tada su nam rekli da trčimo i počeli su pucati, nakon čega je počela paljba sa svih strana. (...) Ubrzo nakon pucnjave su pristizali jedno po jedno. Moja žena Mubera i snaha Sena bile su ranjene, dok su majka i Azra, kćerka moga brata, ubijene na raskrsnici", prisjetio se svjedok.
Prema optužnici Tužilaštva BiH, Veselina Vlahovića Batka se tereti da je od maja do augusta 1992. godine na području Grbavice, Vraca i Kovačića ubio i učestvovao u ubistvu više od 30 osoba, kao i da je – sâm ili u grupi s drugim naoružanim osobama – zlostavljao i premlaćivao građane nesrpske nacionalnosti i oduzimao im novac i druge vrijednosti.
Protiv Vlahovića je podignuta i druga optužnica, kojom mu se u 14 tačaka na teret stavljaju ubistva i prisilni nestanci 14 osoba, kao i silovanje, mučenje i zlostavljanje civila.
Samir Selimović, drugi svjedok Tužilaštva BiH na ovom ročištu, prisjetio se kako je optuženi Vlahović sa još nekoliko vojnika 4. juna 1992. godine odveo njegovog oca u zgradu "Digitron", gdje ga je mučio.
"Najprije ga je Batko držao, a drugi su ga tukli, a poslije je Batko uzeo bajonet i urezao mu ranu u obliku krsta na ruci i nozi, dok mu je glava bila sva izrezana i rane su se ucrvale", rekao je Selimović i dodao da je njegov otac nakon desetak dana prebačen u Lukavicu, gdje mu je pružena medicinska pomoć.
Prema Selimovićevim riječima, njegov otac je razmijenjen 28. juna 1992. godine.
"Nisam ga mogao prepoznati. Zbog urezanih rana na nogama rađena je plastična operacija. Kasnije se otac dugo liječio na nevropsihijatriji", kazao je Selimović.
Nastavak suđenja je 31. oktobra 2011. godine.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
