Suljo Durić i Fadil Medić su obojica iz sela Svrake dovedeni u logor “Bunker” početkom maja 1992. godine.
Oba svjedoka su ispričala kako su uslovi u “Bunkeru” bili nehumani, a hrana nije bila redovna i nije je bilo dovoljno. Toalet nije postojao, nužda se vršila u bure.
“Meso iz hrane stražari su vadili rukama i davali cuki, a nama ostalo. Bilo nas je nekad i po 100 u logoru, ali smo dobijali samo po dvije-tri flaše vode (...) Tek 17. dan boravka u logoru uspio sam izvršiti nuždu”, prisjetio se Suljo Durić.
Iz “Bunkera“ su logoraši vođeni na prinudne radove. Svjedok Medić je rekao da nikad neće zaboraviti kako su bili primorani da neeksplodiranu aviobombu “krmaču” premjeste s ceste u neku kuću.
“Svakog momenta očekujete da ćete odletjeti u 1.000 komada”, kazao je Durić.
On je ispričao kako je nekoliko puta pretučen do gubitka svijesti. I ostali zatvorenici su premlaćivani svakodnevno. Svaki dan iz “Bunkera” su izvođeni izvjesni Zahid Baručija, Ekrem Piknjač, Kasim Brodlija te drugi.
“Vlačo je dolazio svaki dan u ‘Bunker’. Psovao nam je Aliju. On nas je slao na radove”, kazao je Durić.
Tužilaštvo BiH tereti Branka Vlaču da je, kao upravnik logora “Bunker”, “Planjina kuća”, “Kod Sonje” i “Nakina garaža”, uspostavio sistem kažnjavanja zatočenih civila.
Prema optužnici, zatočenici su zlostavljani, tjerani na prinudne radove i u živi štit, gdje su mnogi ubijeni, a deseci ih se vode kao nestali. Vlačo je, prema Tužilaštvu BiH, silovao jednu žensku osobu.
Sulji Duriću su pomogla dvojica srpskih vojnika da ode na razmjenu, dok je Fadil Medić dao punčevu kuću u zamjenu kako bi bio pušten na slobodu.
Suđenje se nastavlja 19. jula.
