Kasnije se taj isti roditelj, izmoren osjećajem krivice, srama i nesposobnosti, nađe u nedoumici razmišljajući kakav je ustvari roditelj. Mnogi od nas su od djetinjstva učeni kako nemaju pravo biti ljuti, da je ljutnja loš osjećaj i da je naša krivica ako se razljutimo. Ovakva, pogrešna uvjerenja, usađivana u nas od djetinjstva, uzrokuju da se još teže nosimo s ljutnjom naše djece.
Prvi korak ka boljem snalaženju u djetetovoj ljutnji je zaboravljanje svega što smo do sada naučili o ljutnji i usvajanje nečeg sasvim novog. Naučite dijete kako je osjećaj ljutnje prirodan i da je u redu naljutiti se. Nakon toga, zadatak vam je naučiti kako upravljati ljutnjom i kanalizirati je u učinkovite ili barem prihvatljive reakcije. I roditelji i odgajatelji (učitelji) trebaju imati na umu kako u dječjem svijetu, kao i u svijetu odraslih, postoji mnogo situacija i događaja koji djecu ljute i uznemiravaju, a njihove ljutite reakcije su normalne. Odrasli su dužni dozvoliti djeci da prožive sve svoje osjećaje i nauče ih prihvatljivo usmjeriti
Djeca reagiraju ljutnjom jer se osjećaju bespomoćno
Da bismo razumjeli zašto neko dijete reagira burnije od vršnjaka, potrebno je uložiti truda i vremena. Šta je izazvalo burnu reakciju? Važno je razumjeti kako je ljutnja kod odraslih najčešće reakcija na frustraciju. Kod djece je, čini se, ljutnja izvedena emocija – može biti izazvana osjećajem poniženosti, usamljenosti, izolacije, straha ili povrijeđenosti. Djeca često na ove emocije reagiraju ljutnjom, jer se osjećaju bespomoćno u pokušaju razumijevanja situacije i bespomoćno u želji da je promijene. U nekoj mjeri, njihova je ljutnja reakcija na frustraciju.
Dijete koje je posebno prkosno može ljutito reagirati kako bi kontriralo osjećaju ovisnosti i straha od gubitka. Dijete koje je povrijeđeno gubitkom može postati ljutito kako bi "umrtvilo" osjećaj tuge i bespomoćnosti. Ponekad djetetovo ponašanje potiče roditelje da postavi jasnije granice i pravila, objasni ih detaljnije ili napravi promjene u djetetovoj okolini. Drugim riječima, dijete može naučiti da je ljutnja način kojim će odraslima ukazivati na sve što nije uredu.
Vrlo je važno upamtiti da ljutnja nije isto što i agresivnost. Ljutnja je osjećaj, agresivnost je način ponašanja. Ljutnja je privremeno stanje uzrokovano frustracijom, agresivnost je najčešće pokušaj da se povrijedi druga osoba ili uništi nečije vlasništvo.