Bolje biti dosljedan nego idealan roditelj

Psiholozi upozoravaju, nemoguće je da djeca, kao i odrasli, stalno budu zadovoljna i sretna i to je jednostavno činjenica s kojom se moramo pomiriti želimo li duševni mir.

Danas se zapravo javlja sve veći problem previše mažene i zaštićene djece koja uopće ne smiju plakati niti ljutiti se, što nimalo nije dobro za njihov zdrav razvoj, upozoravaju stručnjaci. Kada su počele kampanje o pravima djece, njihov glavni cilj je bio zaštititi ih od zlostavljanja te uključiti u odlučivanje o njihovom životu. No, dogodilo se da su djeca ojačala u traženju svojih prava, dok su roditelji popustili u zadovoljavanju svojih prava i potreba u ime djece, postavši na taj način samo servis kojem se djeca obrate zatrebaju li što umjesto da im budu vodič kroz život. To je pogubno za djecu, baš kao i zlostavljanje.

Danas se susrećemo s različitim primjerima preuslužnih roditelja. Primjerice, dijete se igra kockicama i odjednom mu se kućica od kockica sruši, dijete počne plakati, a roditelji odmah skaču, tješe ga i ponovno mu slažu kućicu. Dok je oni slože, dijete se već zabavilo nečim drugim.

Druga pogubna stvar koju roditelji čine je pretjerano divljenje i hvaljenje djeteta za apsolutno svaku sitnicu koju učini. Djetetovo samopoštovanje se ne razvija na ovaj način, već poštivanjem djeteta te poticanjem njegovog truda da dođe do određenog uspjeha. Preveliko dodvoravanje ne donosi ništa dobro, već samo frustracije i niz psiholoških poremećaja.

Ponekad moramo malo zastati i zamisliti se kada nam djeca kažu "ne" ili "neću", jer ona tada ne govore protiv nas, kako mi to najčešće shvatamo, nego nam žele poručiti nešto o sebi. Druga važna stvar koju ne smijemo smetnuti s uma jeste da smo mi ti koji moraju biti vođe, a ne djeca, jer ćemo se inače pretvoriti u njihovu žrtvu, što nije dobro ni za jednu stranu.

Prvih 18 mjeseci moramo mnogim dječijim potrebama reći "da", a mnogim našim "ne", ali i to vrijedi samo za one najvažnije dječije potrebe. Nakon toga, između prve i pete godine, djeca su obuzeta sobom, vlastitim potrebama i željama i upoznavanjem svijeta oko sebe pa i samih roditelja. To što nam se tada čini da nas stalno testiraju je zapravo ponavljanje lekcije koja bi upravo zbog toga trebala uvijek biti jasna i dosljedna.