Sramotno visoke plaće parlamentaraca za sramotno malo rada

Čelnici domova su prvo davali pauze u kojima je očito trebalo "nahvatati" zastupnike i delegate te ih vratiti u salu, ali nakon bezuspješnih pokušaja, sjednica je jednostavno prekinuta.

Prosječna plaća u našoj zemlji iznosi nešto više od 800 KM, a prosječan radnik u našoj zemlji ne smije ni pomisliti da izađe s posla prije kraja radnog vremena, jer mu slijedi otkaz. Neobavljene zadatke će skupo platiti i najvjerovatnije će se ponovo naći u redu ispred vrata pred kojima je najveća gužva - vrata biroa. S druge strane, ispodprosječni parlamentarac, onaj koji nema inicijativa, ne predlaže zakone, ne javlja se za riječ, glumi fikus u parlamentarnim klupama i diže ruku samo kad treba glasati, sjednicu može napustiti kad mu je volja i neće snositi nikakve sankcije. Takvih je, nažalost, veliki broj.

Na jučerašnju sjednicu nakon silnih pauza se vratilo tek desetak parlamentaraca, ostali smatraju da ne trebaju opravdati vrtoglavih blizu 5.000 maraka, koliko mjesečno dobiju. Plaće zastupnika i delegata su u nekim slučajevima čak i do 7.000 KM. Naknade za smještaj parlamentaraca su za nekih tristotinjak maraka manje od prosječne plaće u BiH, tu su još naknade za odvojeni život i za posjetu porodici. Ne treba izostaviti i to da članovima kolegija domova država plaća račune za mobilni telefon, a mjesečno imaju pravo na trošak veći od prosječne bh. plaće.

Nije ovo jedina sjednica koja je prekinuta zbog nedostatka kvoruma, dešavalo se to i ranije.

Prema posljednjem izvještaju Centara civilnih inicijativa BiH, u kojem je ocijenjen rad Parlamentarne skupštine BiH, navodi se da u prvih devet mjeseci prošle godine primanja parlamentaraca nikako nisu u skladu sa obavljenim poslom. Zastupnici su u tom periodu mjesečno radili nešto više od deset sati, a delegati 2,3 sata mjesečno. Koliko je apsurdna visina njihovih primanja u usporedbi sa onim koliko rade dovoljno govore ove informacije. Broj usvojenih zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH je također poražavajući.

U slučajevima, primjera radi, kada zastupnici i delegati najave izostanak sa sjednice, navodeći da je on opravdan, nije jasno definisano šta se smatra opravdanim izostankom i ko ocjenjuje je li on opravdan ili ne. Pogotovo treba imati u vidu da se mjesečno održavaju dvije do tri plenarne sjednice i malo je vjerovatno da baš u tim danima zastupnici i delegati imaju opravdan razlog da ne dođu.