Handžić, nekadašnji pomoćnik načelnika za bezbjednost 307. brigade Armije BiH (ABiH), koji je nakon priznanja krivice za zločine u Bugojnu osuđen na osam godina zatvora, tokom svjedočenja je kazao da je čuo da su zarobljenici hrvatske nacionalnosti boravili u jako lošim uslovima na stadionu “Iskra” u Bugojnu.
“Imao sam saznanja da se zatvorenici premlaćuju, ali ja nisam bio tamo, niti sam bio u poziciji da istražim stanje na stadionu i popravim uslove zatočenja. Gasal kao upravnik je tu jedini mogao da reaguje”, rekao je Handžić, dodavši da nije mogao spriječiti premlaćivanja zatvorenika bez naredbe optuženog Gasala.
Handžić je u maju 2011. godine sklopio sporazum o priznanju krivice kojim je prihvatio odgovornost za upućivanje zatvorenika hrvatske nacionalnosti na kopanje rovova i jer nije kaznio podređene vojnike koji su učestvovali u zločinima.
Potpisivanjem sporazuma Handžić se obavezao da će iskaz dati kao svjedok Tužilaštva BiH na suđenju Nisvetu Gasalu, Musajbu Kukavici i Senadu Dautoviću, s kojima je prvobitno bio optužen.
Državno tužilaštvo tereti Gasala i Kukavicu za zločine u logoru na stadionu “Iskra” u Bugojnu, gdje su u nehumanim uslovima bili zadržani civili i ratni zarobljenici, dok je Dautović, bivši načelnik policije u Bugojnu, optužen za planiranje i zarobljavanje civila u tom gradu.
Senad Kreho, advokat optuženog Gasala, tokom unakrsnog ispitivanja Handžiću je prezentirao njegov ratni dnevnik, u kojem stoji da je u periodu između augusta i decembra 1993. godine trebao obaviti “zadatke kako bi se uslovi za zarobljenike na stadionu popravili”.
Prema braniocu Krehi, Handžić je upisao da je imao zadatak da očisti zatvor te obezbijedi drva i ćebad za zatvorenike.
“Ja jesam to napisao, ali to nisu bile zvanične naredbe. Svi zadaci koje sada čitate bile su moje lične zabilješke koje sam zapisivao jer sam o stanju na stadionu čuo od drugih”, kazao je Handžić.
Handžić je dodao da mu Gasal nikada zvanično nije tražio pomoć u rješavanju problema u vezi sa uslovima na stadionu “Iskra”, te da se, prema njegovim saznanjima, jedini za poboljšanje uslova borio Musajb Kukavica.
U nastavku svjedočenja Handžić je potvrdio da je znao za ubistva zarobljenika Vlatka Kapetanovića i Marija Zrne, ali da nikada nije dobio zvaničnu naredbu da istraži ko ih je ubio.
“O stradanju i nestanku zarobljenika Vlatka Kapetanovića i Marija Zrne mislim da su imali svi saznanja. Bugojno je mali grad i sve se znalo. Znalo se i da pripadnici ABiH i Vojne policije fizički maltretiraju zatvorenike, ali se o tome nikada nije pričalo, niti je bilo ko naredio istragu o tome”, objasnio je Handžić.
Nastavak unakrsnog ispitivanja svjedoka Handžića zakazan je za 28. juni ove godine.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
