Sastanci bez dnevnog reda

Čelništvo Stranke demokratske akcije ide u Mostar na sastanak sa liderima dva HDZ-a. Stranka za Bosnu i Hercegovinu neće sudjelovati sastanku 10. januara, iako su sudjelovali na onom krajem godine u Parlamentu BiH. Potom je i Savez za bolju budućnost Fahrudina Radončića saopćio kako neće sudjelovati na sastanku dok se ne desi sastanak Zlatka Lagumdžije i Milorada Dodika. U ovoj stranci u tom sastanku vide svoj interes, a to je eventualno izbacivanje SDA iz vlasti na svim nivoima i pozicioniranje njihovih kadrova.

Lideri stranaka trebaju prisustvovati sastanku 11. januara

Bez sumnje, razgovor nema alternativu. Ali, u toj se rečenici krije zamka. Razgovori trebaju biti o konkretnim zadacima. Sada se traži novi sastanak, 11. januara, ne na nivou šefova klubova u Parlamentu BiH, nego stranačkih lidera.

O čemu će pričati? Raspodjeli fotelja kao takvih? Prisjećamo se da je Dodik uslovio sve razgovore o formiranju državne vlasti gašenjem OHR-a. Kakva politička vizija evropske države. Dokazao je to još dublje odbijanjem izbora Bošnjaka na mjesto predsjedavajućeg Vijeća naroda Republike Srpske. Dragan Čović mantra o trećem entitetu nepostojećih granica i nepostojećih ingerencija (je li to kulturna autonomija ili država u državi, u kojoj će HDZ-ovci biti ne govori) i o gašenju Suda i Tužiteljstva BiH. Također govori kako državni premijer države koju razgrađuje mora biti Hrvat, ali se ne izjašnjava mora li imati diplomu, menadžerske sposobnosti, kapacitet... Doduše, ni dva posljednja nisu se isticala, pa misli da može i dalje ovako, dakle nikako.

Sulejman Tihić odlazi na razgovore sa njim i Božom Ljubićem. Opet igra mehkog steranja posteljine na gomilu nesklada, što ne može donijeti mnogo dobrog BiH. Umjesto balansa građanskog i nacionalnog prijeti nam potpuna pobjeda ovog drugog. Nacionalne formule bez ikakvog programa, sastanci bez dnevnog reda. Ruglo od države nam se smiješi u vidu koncentracione vlade u kojoj neće biti ni odgovornosti vladajućih, niti prave opozicije.