Svaka razvojna faza nosi poneki šok. Bebi je šok kada je gladna, a majka istog trenutka nije tu da je nahrani. Međutim, ovaj šok, odnosno mala frustracija, pomaže bebi da vremenom shvati da majka nije dio nje, njeno oruđe za hranjenje, i da počne uvažavati činjenicu da postoji na ovom svijetu neko osim nje.
Bez ove vrste šoka beba ne bi bila u stanju da se normalno razvija. Ako odemo malo dalje u djetinjstvo, kada dijete već ima svijest i mogućnost rasuđivanja, nailazimo na mnoge druge korisne "šokove" koji pospješuju razvoj. Na primjer, polazak u vrtić je jedna vrsta šoka.
Tada dijete uči da se postepeno odvaja od roditelja, dolazi u situaciju da bazičnu sigurnost stečenu u svom domu mijenja za jedno mnogo nesigurnije mesto, ali na tom mestu ono dobija šansu za učenje novih vještina. Kada dijete prihvati da je obdanište mjesto na kjeom će provoditi neko vrijeme, ono pokušava da se uklopi u grupu djece.
Tada uglavnom nastaju novi konflikti, djeca nemaju potrebu da izlaze ususret pridošlici onako kako to rade roditelji. Djeca se često međusobno sukobe želeći da zadovolje svoje potrebe, a ne obazirući se na tuđe. Ovo je još jedan konflikt koji najčešće rezultira pozitivno – sazrijevanjem i uviđanjem da u životu moramo praviti izvjesne kompromise, ako želimo da se slažemo s drugima.
Ili, s druge strane, da moramo učiniti nešto veoma važno ako želimo postati vođa u grupi vršnjaka te broj kompromisa svesti na minimum. Generalno, ovakvi sukobi mogu motivisati dijete da se bori za svoje mesto. Međutim, ako nije bilo dovoljno "konflikata" u prethodnim fazama, moguće je da se dijete ni u ovom neće snaći dobro pa bi se moglo povući od drugara i patiti za majkom koja je ispunjavala sve želje. Već ovdje se može vidjeti suština "izlaženja nakraj sa konfliktima".
Hrvatska glumica proglašena je najljepšom na svijetu, iza sebe ostavila Angelinu Jolie i Monicu Bellucci
Slavnoj glumici odstranjene grudi nakon dijagnoze raka: Bila sam u potpunosti shrvana
