Radman kod reisa pa Čović kod reisa: Pokušava li hrvatska politika preko Islamske zajednice omekšati bošnjačke partnere

Nekoliko dana prije Čovića reisa Kavazovića je posjetio i ministar vanjskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman. Istaknuto je da su razgovarali o značaju razumijevanja dijaloga i vjerske tolerancije te potrebi da se suprotstavi narativima koji promoviraju govor mržnje. Prilikom tog susreta reis Kavazović je naglasio važnost bliske saradnje dva naroda onako kako Islamska zajednica i Katolička crkva sarađuju.

Ta pažnja nije zbog samog čina posjete ili čestitke Bajrama, već različitih interpretacija i potencijalnih političkih motiva koji se slute ili iščitavaju kao pozadina. Posjeta političkih zvaničnika vjerskim liderima, dolazak na vjerske prijeme nije ništa neobično niti zavređuje naročitu pažnju od ustaljenih protokolarnih okvira. No, politički ambijent i politika koja determiniše bošnjačko-hrvatske odnose osvjetljava ovaj ugao i na nešto drugačiji način.

Postoji cijela historija odnosa i javnog komentarisanja međusobnih postupaka, kako lidera HDZ-a, tako i reisa Kavazovića, kao i cijeli niz otvorenih pitanja između Islamske zajednice i politike HDZ-a.

Prethodnih desetak godina reakcije i javna obraćanja i Čovića i Kavazovića o brojnim međusobno povezanim temama privlačila su pažnju i postajala političko pitanje. Tako reis nije ostao nijem na HDZ-ovo sponzorstvo u veličanju i rehabilitaciji osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića, što je izazivalo reakcije HDZ-a.

Kada je Kavazović prije nekoliko godina odgovarao na kritike NiP-a da podržava politiku SDA, reis je odgovorio poručivši da je nedopustiv pokušaj discipliniranja Islamske zajednice i funkcije reisa, kazavši da je pokušaj discipliniranja vršio samo HDZ te da je to njima svojstveno. To se nije svidjelo HDZ-u koji se našao uvrijeđen zbog takve kvalifikacije.

Otvoreni sukob na relaciji Islamska zajednica i HDZ postoji i na temi gradnje Hrvatskog narodnog kazališta na prostoru Lakišića harema u Mostaru, što Islamska zajednica osporava, a politika HDZ-a uporno gura. Otvoreno je i pitanje ugovora Islamske zajednice sa državom, koji nikada nije potpisan, između ostalog i zbog određenih neslaganja koja ima HDZ.

Odnos Hrvata i Bošnjaka u Stocu nikada nisu bili na lošijem nivou nego posljednjih nekoliko godina, gdje su prisutni učestali međunacionalni incidenti, zatiranje prava Bošnjaka, osporavanje prava na imovinu i tako dalje. Ta pitanja nikada nisu riješena, a Čović veoma dugo, do jučer nije bio gost kod reisa niti na bajramskom prijemu.

Pitanja bez odgovora

Zbog svega toga poruke sa susreta reisa Kavazovića i Čovića o prioritetu izgradnje povjerenja i jačanja odnosa Hrvata i Bošnjaka dolaze do izražaja. Da li će ti odnosi značiti popravljanje međunacionalnih odnosa u Stocu, međusobno uvažavanje prava? Da li će značiti pronalazak rješenja za prostor Lakišića harema u Mostaru i smanjivanje nacionalnih tenzija kroz učestale navijačke obračune?

To su neka od pitanja na koja tek treba dati odgovor. Inače, rečenica da je zajednički prioritet nastavak jačanja snažnih odnosa hrvatskog i bošnjačkog naroda dobija još više upitnika.

I jasno je da reis kao vjerski lider muslimana u BiH ima pravo zastupanja njihovih prava, no sva ta prava su ujedno i politička pitanja, koja ne može rješavati reis. No, i Čović i HDZ znaju kakav utjecaj na Bošnjake i generalno na politiku bošnjačkog spektra ima reis. Stoga se nameće pitanje da li je Čović nakon nekoliko godina zatezanja odnosa, prije svega sa najjačom strankom iz reda Bošnjaka SDA, ali i niza otvorenih pitanja koja tangiraju i Islamsku zajednicu direktno, odlučio promijeniti taktiku?

Poruka koju je Čović jučer objavio nakon posjete reisu Kavazoviću o jačanju povjerenja i snažnim vezama Hrvata i Bošnjaka (ne muslimana) ostavlja mnogo prostora za takvu vrstu interpretacija. Čović zna da za Izborni zakon po svojoj želji mora pridobiti bošnjačke političke predstavnike, a put ka tome bi, između ostalog, mogao ići i kroz poboljšanje odnosa sa Islamskom zajednicom, uz računicu na utjecaj i reisa i Islamske zajednice.

Uostalom, simptomatično je da Čović u svojoj poruci nakon susreta s reisom jasno ističe nastavak izgradnje međusobnog povjerenja hrvatskog i bošnjačkog naroda, što je tema o kojoj bi primarno kao političar trebao razgovarati sa političarima iz reda Bošnjaka, ne zanemarujući utjecaj svih vjerskih lidera na sve procese.

U konačnici poslane poruke o saradnji i jačanju povjerenja su uvijek dobrodošle, ako su iskrene, otvorene i bez figa u džepovima s političkom pozadinom.