Pusti oči da vide još ovaj put: Milan Mladenović i zahvalnica iz Sarajeva koja se dugo čekala
Gradsko vijeće Grada Sarajeva usvojilo je na današnjoj sjednici odluku o dodjeli posthumnog priznanja "Počasni građanin" frontmenu nekadašnjeg jugoslavenskog benda EKV Milanu Mladenoviću.
Svjetlo kulture, razuma i onog paralelnog univerzuma čiji se glas trebao mnogo više slušati u momentima kada je možda bio i najpotrebniji. Nažalost, pomračenje umova bilo je isuviše jako, a Milanove riječi devedesetih godina dopirale su do rijetkih.
Vrijeme se nažalost ne može vratiti, ali ono što je ostala obaveza svima na ovim prostorima je to da se ljudima poput Milana, ali i brojnim drugim, na poseban način oda priznanje za sve ono što su uradili ili pokušavali da urade iako je borba često izgledala suviše donkihotovski.
Počasni građanin, ali i mnogo više od toga
Više od 27 godina nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu kao i opsade Sarajeva, gradske strukture prvi put su ovim simboličnim, ali veoma važnim činom doprinijele da se ime Milana Mladenovića spomene i mimo datuma koji su vezani za dan njegovog rođenja ili dan smrti.
Obično se tada, na brojnim stranicama na društvenim mrežama, ali u medijima, spomene sve ono što je Milan uradio sa EKV-om, osvrne na njegovo antiratno djelovanje tokom devedesetih, ali se već sutra sve zaboravi i gurne u ladicu do naredne godine i sličnih datuma.
Iako je na neki način ovakav vid razmišljanja za ljude sa naših prostora uobičajen, za sve one koji se nalaze na pozicijama gdje se donose odluke ne bi trebao biti.
Uprkos činjenici da se glavni grad Bosne i Hercegovine često ponosi činjenicom da su brojne javne ličnosti dio života provele u ovom gradu, neki ga opjevali ili proslavili na drugi način kako u ratu tako i u miru, stvarna zahvalnica za njihov doprinos često ostane samo na inicijativama ili sjećanjima od kojih nema pretjerane koristi.
Svaki pomen sam po sebi je vrijedan, međutim da bi se jedan grad na pravi način odužio svima onima koji su na neki način bili vezani za njega, potrebno je učiniti mnogo više. Sjećanje ne smije postati incident te se svesti na inicijativu i plaketu koja će visiti na zidu u nekoj prostoriji i koju će većina građana, ali i političkih zvaničnika već sutra zaboraviti.
Milan Mladenović, osim što je bio glavni čovjek benda koji mnogi smatraju najboljim jugoslavenskim rock sastavom, predstavljao je čovjeka čije je djelovanje prevazilazilo muziku. Dok su mnogi šutjeli tokom razaranja devedesetih, a neki se i bestidno priklanjali režimima, Milan je bio jedan od onih koji su potpuno otvoreno i bez ustručavanja bili protiv.
Dok neki i danas, bez imalo stida i srama, propituju navode o granatiranju Markala, Milan je nedugo nakon stravičnog masakra pjesmom "Crv" jasno poslao poruku šta misli o tim "slepim, ludim i sebičnim ljudima koji prave buku bez reda i smisla".
Gradovi u regiji, svako na svoj način, odali su počast za sve što je Milan Mladenović sa ljudskog aspekta značio ovim prostorima. U Zagrebu i Podgorici je dobio ulicu. U Beogradu, gradu gdje je proveo najsjajnije trenutke svoje karijere, trgovi i ulice također čuvaju uspomenu na njega.
Pored toga, već godinama funkcioniše i Zadužbina Milana Mladenovića koja institucionalno štiti, ali i podsjeća na sve ono što je Milan značio. Osim toga aktivno promoviraju i nove muzičke nade što je svakako čin koji bi bez ikakvog razmišljanja i Milan podržao.
Dječak iz vode, dio svog djetinjstva proveo je u Sarajevu. Osnovnu školu pohađao je na Grbavici. Kroz pjesme, ali i druge aktivnosti, glavni grad BiH često je spominjao. Iako je i više nego pohvalno što ga se Grad Sarajevo prvi put sjetio i na ovaj način, Milan Mladenović kao i brojni drugi zaslužili su pomen koji će biti mnogo vidljiviji.
Da li će to biti ulica, trg, bista, naziv škole ili nešto potpuno drugo, sasvim je svejedno. U svakom slučaju, Milan kao i mnogi drugi ne smiju biti svedeni samo na datume i kojekakve plakete i priznanja koja će stajati u ladici ili na zidu. Još gore od toga, ne smiju biti svedeni na inicijative koje će se u određenim trenucima koristiti za ubiranje bilo kakvih političkih poena.
Da li bi nam odavanjem većeg i vidljivijeg priznanja brojnim umjetnicima i drugim osobama značajnim za grad bilo bolje? Jasno je da ne bi, ali bi svakako vidljiva uspomena na Milana i druge bila jasan podsjetnik kako su na ovim prostorima živjeli i djelovali neki ljudi koji su bacali svjetla daleko i nisu poznavali strah.
Muzički ukusi se mogu razlikovati, ali to svakako u ovom slučaju i nije poenta. Karakter, principijelnost i ustrajnost u najtežim vremenima osobine su koje treba cijeniti i vrednovati na pravi način. Ako je neko bio takav, onda je to definitivno Milan Mladenović.
