Obnovljeno postrojenje u Butilama: Otpadne vode iz Sarajeva više neće prljati rijeku Bosnu
Obnova prečistača vode nametnula se kao najveći prioritet u poslijeratnom periodu, budući da se zbog nefunkcioniranja postrojenja sve otpadne vode Sarajeva odvode u Miljacku, a zatim u rijeku Bosnu.
Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda nalazi se u Butilama u općini Novi Grad, a locirano je na desnoj obali rijeke Miljacke, neposredno na njenom ušću u rijeku Bosnu. Šire područje oko postrojenja je nenaseljeno i definirano kao industrijska zona. Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda Sarajeva pušteno u rad 1982. godine izgrađeno je u okviru projekta "Zaštita čovjekove okoline" i dijelom finansirano kreditom Međunarodne banke za obnovu i razvoj.
Benjamin Kardaš, član tima za implementaciju projekta otpadne vode Sarajeva u okviru kojeg se vrši rekonstrukcija postrojenja za prečišćavanje voda, ističe da je postrojenje napravljeno '80-ih godina.
"Postrojenje je u toku rata uništeno, tako da nije bilo moguće da se pusti u pogon i bila je potrebno izvršiti rekonstrukciju. Nakon rata se krenulo s obnovom. Najpotrebnija su nam bila finansijska sredstva, koja su se počela obezbjeđivati 2010. godine. Iste godine smo potpisali ugovor sa Svjetskom bankom od 23,6 miliona maraka. Nakon toga smo od Evropske komisije dobili oko 25 miliona maraka, a cijela investicija koštala je više 50 miliona maraka. Udio u finansiraju imao je i Kantona Sarajevo", kazao je Kardaš za Klix.ba.
Početkom marta završeni su građevinski radovi, a početkom aprila kreće testna faza pogona i postrojenja za prečišćavanje voda u trajanju od četiri mjeseca. Nakon toga, ukoliko se zadovolje svi uslovi propisani ugovorom potpisanim s izvođačem radova, postrojenja će biti stavljena u svakodnevnu funkciju, ali pod nadzorom izvođača radova od godinu dana.
Postrojenje bitno za stanovnike Sarajeva
Prostornim planom Kantona Sarajevo za period od 2003. do 2023. godine potvrđeno je da je stavljanje u funkciju centralnog gradskog uređaja za prečišćavanje otpadnih voda prioritet od najvećeg značaja, jer Sarajevo ispuštanjem neprečišćenih otpadnih voda u samom gornjem toku rijeke Bosne predstavlja najveći pojedinačni zagađivač u slivnom području rijeke Save.
"Svrha postrojenja za prečišćavanje nije samo da prečisti otpadne vode, kako bi se zaštitio recipijent (rijeka Bosna), nego i da se izvrši obrada mulja do faze pogodne za transport kontejnerima i njegovu dispoziciju na gradsku sanitarnu deponiju. Osim toga, na sarajevskom postrojenju instalirani su uređaji za iskorištenje gasa metana, koji se javlja u tretmanu mulja kao produkt digestije mulja. Pomenuti gas koristit će se u motorima na koje su priključeni generatori. Ovako dobijena električna struja, čija cijena je u stalnom porastu i čija se deficitarnost sve više osjeća, predstavljat će znatan doprinos smanjenju troškova eksploatacije", dodao je Kardaš.
Postrojenje se inače može podijeliti na sljedeće tehničko-tehnološke cjeline: prečišćavanje otpadne vode, obrada mulja i iskorištenje energije. Kotlovnica u okviru postrojenja će se koristiti za proizvodnju toplotne energije u procesu prerade mulja i za grijanje zgrada u zimskom periodu.
"Za potrebe analize kvalitete voda u rijekama Kantona Sarajevo izvršena su analize uzoraka uzetih na 25 profila, pri izuzetno niskim vodostajima u 2007. godini. Osnovni emiteri polutanata u vodotoke su sanitarno-otpadne vode, neprečišćene vode iz industrija i značajna količina krutog otpada. Otpadne vode stanovništva, koje nisu obuhvaćene kolektorima i kruti otpad na obalama, osnovni su razlozi višestrukog povećanja parametara pokazatelja zagađenja kao što su ukupni nitrogen, organske materije, fosfor, hloridi, natrij, te dobiveni teret zagađenja, dok je uslijed ispuštanja industrijskih voda došlo do povećanja koncentracija teških metala, ali je ipak utjecaj industrije minoran u odnosu na štetu koja se stvara direktnim ispuštanjem sanitarnih otpadnih voda u vodotoke", dodao je naš sagovornik.
O rekonstrukciji prečišćivača na Butilama govorilo se godinama, ali sve do ugovora Svjetske banke, projekat se nije pokrenuo s mrtve tačke. Prva je interes za obnovu postrojenja izrazila Vlada Japana, koja je u saradnji s domaćim stručnjacima 1998. godine uradila Studiju za revitalizaciju postrojenja.
Oni su preko Japanske agencije za razvoj (JICA) ponudili kantonalnim vlastima zajam u iznosu od 68 miliona KM, s rokom otplate od 40 godina i godišnjom kamatnom stopom od jedan posto. Kanton je ovaj zahtjev odbio. Nakon toga, 2002. godine javila se njemačka kompanija Wassertechnik GmbH, koja je ponudila obnovu uređaja, a procijenjena vrijednost projekta je bila oko 74 miliona KM. Ova ponuda također je odbijena, s obzirom na to da je bila nepovoljnija od kredita japanske vlade.
Smanjenje zagađenje rijeka Miljacke i Bosne
Od ukupno 23,6 miliona eura kredita Svjetske banke, 18,4 miliona eura su izdvojena za prečistač u okviru pogona, a ostala sredstva utrošena su na rekonstrukciju kanalizacione mreže u općinama Kantona Sarajevo, izgradnju dijela kolektora Igman i Bjelašnica, te za jačanje kapaciteta i nabavku opreme za preduzeće "Vodovod i kanalizacija", pod čijim nadzorom će se nalaziti cijeli proces.
S obzirom na to da se rekonstrukcija prečistača finansira iz dva izvora, između Evropske komisije i Svjetske banke potpisan je sporazum o Trust Fondu za kofinansiranje po kojem Svjetska banka preuzima ulogu administratora Komisije, za pretpristupni instrument EU i to za IPA 2010 prvi dio u iznosu od osam miliona eura. Rekonstrukcijom kompletnog postrojenja ostvarit će se zaštita vodnih resursa smanjenjem zagađenja Miljacke i Bosne, omogućit će se korištenje rijeke Bosne svim korisnicima nizvodno za različite svrhe, kao što su navodnjavanje, poljoprivredne djelatnosti, rekreacija i ribolov.
Također ostvaruju se i određene ekonomske koristi poboljšanjem životnih sanitarnih uvjeta stanovništva, a moguće je ostvariti i ekonomske koristi upotrebom otpadnog mulja iz koga će se moći producirati gas za produciranje električne energije.
