BiH
16

Najstariji banjalučki sajdžija: Sve je manje posla, ali dok je ljudi bit će i vremena

Piše: M. Radanović
(Foto: Klix.ba)
Pomalo zaboravljen zanat u eri savremenih, digitalnih satova jeste upravo zanat sajdžije. Nekada su popravljali komplikovane mehanizme na mehaničkim satovima, a danas kod analognih uglavnom mijenjaju baterije i održavaju kaiševe.

Međutim, najstariji banjalučki sajdžija Dušan Kudra tvrdi da, bez obzira na to što je s godinama manje posla za časovničare, ipak će dok god ima ljudi biti i vremena.

Dušan je zanat završio davne 1969. godine, a svoju radnju u Banjoj Luci otvorio je 1979. Za sve ovo vrijeme stekao je mnogo mušterija i prijatelja, a nikada se nije pokajao što je izabrao izabrao taj zanat.

"Davno sam otišao na ovaj zanat, tada su me nagovarali da budem sajdžija. Otišao sam na zanat, završio ga i više nikada nisam počeo, niti poželio, da se bavim nekim drugim poslom. Kod nas se tada išlo jedan dan u školu, a jedan na praksu. Toga sada više nema, ljudi su nažalost prestali da izučavaju zanate“, rekao je Kudra za Klix.ba.

Nekada su satove pravili da bi trajali što duže, a bio je ponos imati jedan na ruci ili u džepu.

"To je bio imidž, a ne kao sada što su u modi digitalni satovi. Proizvodnja satova je sada za potrošnju, više se ne prave da bi trajali po 40 godina, već samo sa jednom godinom garancije da bi se pokvarili i da bi ljudi opet morali da kupe nove. To u neku ruku odražava današnje stanje. Naravno da je lijepo vidjeti lijepo staklo, čisto, uređeno, kvalitetan kaiš, jer sat nije samo baterija. Prije si kod mehaničkog sata bio odgovoran i za plus i za minus, a ovdje sada niti ima naše odgovornosti, niti ima majstora, takvo je vrijeme došlo“, ispričao nam je Dušan.

U Banjoj Luci je nekada bilo 14 sajdžija, danas ih je, osim Dušana Kudre, još trojica.

"Svi su bili majstori, odjednom su znali da rade po dvojica-trojica, sada to nije slučaj. Kako je posao počeo da se smanjuje, tako su ostajali samo najbolji. Međutim, moram dodati da su današnji satovi ipak dobri, jer mehanički nije mogao da mjeri tačnost kao ovi novi. Ukoliko sat pravi razliku od 10 sekundi danas, to će sutra biti 20, što sa analognim satovima ne može da se desi, a brzina življenja je nametnula da sat mora biti tačan u minut“, rekao je naš sagovornik.

Još uvijek ima starih satova, uglavnom zidnih, koji ljudima znače, a najbitnije je da je dobar mehanizam.

"Satovi su sve rjeđi, ali ih ima još. Ljudi imaju telefone, pa njih koriste više nego sat. Međutim, to nije sigurno mnogo. Naime, jednom prilikom sam išao na neko putovanje i naručio sam sebi buđenje, ali je u međuvremenu nestalo struje i mene nisu probudili, a da sam imao sat to se ne bi desilo. Najbitnije je da sat ima dobar mehanizam, ali primijetio sam da žene sve više nose ove modne satove, kao modni detalj, a to što nije tačan za njih nije važno“, ispričao je Dušan za Klix.ba.

Za kraj razgovora Dušan je imao sajdžijsku zagonetku: koji sat je tačniji, onaj koji žuri ili onaj koji ne radi nikako?

"Odgovor je – onaj koji ne radi nikako, zato što takav sat dva puta u toku dana sigurno bude tačan. Ako žuri minutu uvijek je netačan i stalno se nagomilavaju minute, tako da taj sat nikada u toku dana neće biti tačan", rekao je Kudra.