Govoreći danas u Sarajevu na javnoj tribini "Ostali", Sejdić je rekao da očekuje uspjeh u njenoj implementaciji.
- Kad započnem nešto da radim, ja se nadam uspjehu. Tako i za ovu sudsku presudu očekujem da će ona zaista biti implementirana. Pitanje je vremena, rekao je on, dodajući da iz evropskih krugova stižu ozbiljna upozorenja da do narednih općih izbora u oktobru budu uklonjeni ti nedostaci.
Sejdić ipak ne misli da će stvari ići jednostavno s obzirom na sva politička dešavanja u BiH, ali smatra da nijedna politička partija i nijedan konstitutivni narod nema razloga za strah od izmjene Ustava i Izbornog zakona u ovom pravcu.
- To je prije svega normalna stvar da smo svi isti. Ne vidim razloga da oni treba da se uplaše ili da to odlažu. Prije svega ne bi trebali odlagati, jer je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju pod upitnikom u slučaju neiplementacije, a onda to povlači mnoga druga pitanja, uključujući liberalizaciju viznog režima i uopće integraciju BiH u Evropsku uniju, kazao je Sejdić.
Osim svog pravnog uznačaja, odluka Evropskog suda za nacionalne manjine u BiH znači korak bliže u njihovoj integraciji u bh. društvo, a posebno se to odnosi na Rome.
- Dobio bi se, u duši čovjeka, taj osjećaj ravnopravnosti i onda bi se u potpunosti moglo pričati o poštovanju Evropske konvencije o ljudskim pravima u onom smislu da svi ljudi imaju pravo da biraju i budu birani, rekao je Sejdić.
Ova presuda otvorila je i mnoga pravna pitanja koja se odnose na daytonsku BiH, smatra profesorica sa Pravnog fakulteta u Sarajevu Jasna Bakšić-Muftić.
- Otvorila je pitanje organizacije države BiH, a i pitanje političkog predstavljanja, odnosno da li su najviši politički zvaničnici predstavnici određenih etničkih grupa ili dolaze iz tih etničkih grupa u cilju ravnomjerne zastupljenosti, kazala je ona.
Bakšić-Muftić dalje naglavaša da je presuda otvorila i pitanje izbornog sistema koji će se morati mijenjati.
Po njenim riječima, presuda je očekivana i logična, ali je sada pitanje političke volje, odnosno da li su još uvijek opravdani oni razlozi za ograničavanje ljudskih prava koji su se u postkonfliktnom vremenu tolerirani da bi ovakva konstrukcija mogla opstati.