Na groblju Lav sahranjen istaknuti reditelj Gojko Šipovac
Nakon komemoracije koja je održana u kinu Meeting Point, Gojko Šipovac je ispraćen uz suze svojih najbližih. Deseci prijatelja, koji su došli na posljednji ispraćaj, su imali samo riječi hvale.
Nikola Kuljić, Gojkov komšija, je kazao kako je sa dugogodišnjim prijateljem skoro 50 godina dijelio isto stubište.
"Bio je to izuzetno fin i pristojan čovjek, komšija kojeg bi svako poželio. Sa svima je bio u dobrim odnosima i mogu samo reći da je Sarajevo izgubilo veliku personu i još većeg radnika", naglasio je Kuljić.
Gojko Šipovac rođen je u Nevesinju 1926. godine a filmom se počeo baviti već 1953. kada je bosanskohercegovačka kinematografija bila tek u povoju.
Tokom života režirao je brojne kratke, dokumentarne i igrane filmove. Među njegovim značajnim filmovima su kratki dokumentarni filmovi "Voda" iz 1959. godine, "Svojim snagama" iz 1961. te "Niste krivi" iz 1962. Na igranom filmu debitirao je zajedno sa Hajrudinom Šibom Krvavcem u omnibusu "Vrtlog" 1964. sa segmentom "Močvara". Nakon toga režirao je igrane filmove "Sretni umiru dvaput" iz 1966., "Opatica i komesar" iz 1968., te film "So" iz 1973. Radio je i kao asistent režije na filmovima "Crni biseri" Tome Janića i "Valter brani Sarajevo" Hajrudina Šibe Krvavca.
Gojko Šipovac je bio dugogodišnji član Udruženja filmskih radnika BiH i 2007. godine nagrađen je nagradom Udruženja "Ivica Matić" za životni doprinos bosanskohercegovačkom filmu.
