Komentari (24)
Za komentarisanje je potrebna prijava. Prijavi se
NAPOMENA: Komentari su otvoreni za prijavljene korisnike i odražavaju stavove svojih autora. Vrijeđanje i govor mržnje ne objavljujemo, a za govor mržnje se odgovara i krivično. Prije pisanja pogledajte pravila komentarisanja.
Oficiri UDB-e: „Njihova je riječ bila odlučujuća o režimu u KPD, o stepenu strogosti, o postupku prema zatvorenicima, o tome kome će se dati uslovan otpust, ko će ići u kazneni odjel itd.“ Rad u polirnici: “Tu su se polirali bakarni odlivci. Milicionari su zatvarali prozore da ne bi ulazio zrak u prostoriju. Od bakarne prašine se gotovo ništa nije vidjelo. Ta prašina je direktno ulazila u pluća. To su bili u. žasni uslovi. Valentin Kreševljak\"- U četverokutu p. akla\", Sarajevo, 1991 god.(82).
Osman Hasanović: MB.3350/A (činovnik Sreskog suda u Bosanskoj Krupi, završio 8 razr. Šerijatsko-sudijske škole. Osuđen na kaznu lišenja slobode sa prinudnim radom u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci i na sporednu kaznu gubitka političkih prava i prava na pomoć socijalnog osiguranja u trajanju od 2 godine. Početak kazne: od 26. II 1947. godine. U toku izdržavanja kazne radio je: Od VI 1948. - Foča, Sarajevo, Jablanica. Od VII 1949. godine - knjižnica K.P.D. Zenica i cvjećar. Od VIII 1950. god. - Državni rudnik Zenica. Otpušten kući po isteku kazne 26. VIII 1950.godine); Mustafa Hebibović (trgovac iz Sarajeva. Osuđen je na kaznu lišenja slobode sa prinudnim radom u trajanju od 7 mjeseci); Halid Trtak (đak, 4. raz. Građanske škole. Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina. Osuđen je što je stupio u organizaciju M. M. koja je imala za cilj rušenje postojećeg uređenja. Početak izdržavanja kazne: od 4. V 1949. god.
Tada je, također, bio saradnik italijanskih časopisa Mondo Arabo i Oriento Moderno U Italiji je proveo dvije godine, a po povratku biva postavljen za profesora-suplenta u Šerijatskoj gimnaziji u Sarajevu. Honorarno je predavao u Gazi Husrev-begovoj ženskoj medresi, Realnoj gimnaziji i Srednjoj tehničkoj školi. Mustafa Busuladžić pokazao se kao izuzetno dobar pedagog i metodičar, uspostavljajući prijateljske odnose s učenicima, što je ostavilo dubok trag na sve one kojima je predavao.Hafiz Mahmud Traljić je o njegovim vazovima zabilježio: \"Gdje god je on vazio ili predavao, prostorije su bile ispunjene do posljednjeg mjesta. Neke od svojih vazova i predavanja je i štampao. Njegovi vazovi, predavanja i uopće objavljeni radovi imaju težinu i vrijednost i danas, nakon pedeset i više godina, kao i kad su održani ili štampani.\" U istinitost tih riječi može se uvjeriti svako ko pročita, danas šezdeset godina nakon njegove smrt, neki od njegovih štampanih vazova ili radova. .
Izvor: Novi Horizonti br. 71. hfz. dr. Safvet M.Halilović
Vanjske okolnosti su na drugom mjestu, jer nijedan narod nije propao zbog jedne izgubljene bitke, ili uslijed isključivo vanjskih uzroka, nego je raspadanje počinjalo iznutra, u njegovom unutarnjem biću, a vojnički porazi su samo ubrzavali to raspadanje. Busuladžić poručuje da granične vjerske skupine, kao što su muslimani Bosne i Hercegovine koji žive na razmeđu Istoka i Zapada, treba da budu oprezne u primanju tuđih ideja i da slijepo ne imitiraju Zapad, kidajući vezu sa svojom prošlošću i kulturom.Takva razmišljanja koja je Busuladžić hrabro iznosio u svojim radovima (za)smetala su onima koji ne žele dobro ni Bosni. Komunistički režim je odmah po dolasku na vlast, u maju 1945. godine, u. hapsio Mustafu Busuladžića i, po kratkom postupku, p. resudio da bude p. ogubljen s. trijeljanjem. To je i učinjeno 29. juna 1945. godine, u sarajevskom naselju Velešići, iza Željezničke stanice.
Busuladžić insistira na na tome da se muslimani okrenu sebi i da svoju sudbinu ne prepuštaju u tuđe ruke. Misao o neodložnoj okrenutosti sebi, kao načinu opstanka, on stalno varira i podcrtava, pozivajući se pritom i na brojne islamke izvore. Takva je misao za duhovni ustroj i biološki opstanak itekako važna i u današnjem vremenu .Busuladžić smatra da je svaki narod, više ili manje, skrivio svoju nesreću; on je bio sudionik svoje tragedije, i pitanje njegove sudbine rješavalo se u njemu samom, a nikada izvan njega.
Jedno od pitanja kojima je Mustafa Busuladžić posvetio veliku pažnju i značaj u svojim radovima jeste opstanak muslimana u Bosni. On to, pitanje, zapravo, postavlja u kontekst opstanka muslimana u Evropi, jer prije nasrtaja na muslimane u Bosni i Balkanu zatrte su i uništene druge velike muslimanske zajednice u Evropi: ona u Španiji (Endelus) i Italiji (Sicilija). Busuladžić je živio u vremenu kada su se prilike za muslimane na Balkanu i u Bosni u velikoj mjeri promijenile: na lijep, ljudski odnos muslimana prema nemuslimanima, svijest o susjedskim dužnostima i lijepom odnošenju prema nemuslimanima, na vjersku toleranciju i podnošljivost čitavih pet stoljeća (a sve to je izviralo iz etičkih učenja islama), muslimanskim narodima Balkana uzvratilo se njihovim kl..
Zapad je izgubio religiju i moral, smatra Busuladžić. To je zbog toga što je Zapad zaboravio na Boga i zato se tamo, nastavlja on, dešavaju socijalni paradoksi koji daju žig našoj epohi... U doba grandioznih uspjeha tehnike i džinovskih napredaka industrije, kad jedni umiru od presitosti, u svijetu vlada strahovita bijeda i nezaposlenost, milioni umiru od gladi. Evropa se našla pred pogibeljnim posrtrajima. Da bi se izbjegle katastrofe i uspostavio novi poredak, države su pribjegle raznim raznim ekstremnim ideologijama kao što su: komunizam, fašizam i nacional-socijalizam.
savremeni čovjek osjeća zebnju, strah, tjeskobu i mučninu, a njegov život je u velikoj mjeri dehumaniziran, o čemu svjedoči enorman porast kriminala i zločina na svim stranama svijeta, kao i odavanje raznim porocima i nemoralu. \"Nauka i filozofija nisu mogle otkriti smisao života\" – kategoričan je Busuladžić, a ateizam je, po njemu, \"žig sramote otisnut na ljudski razum\".
a, k.- asnije, kada je tom i. s. tom r.- e. žimu t. rebalo m.-a. terijala p.- rotiv S. ovjetskog S. aveza, nakon R.- e. zolucije I.-n. formbiroa, p. o. sluzio se tim i. stim t. ekstom zbog kojeg je Busuladžić o.- s. uđen na s.- m. rt i n.- e. vin s. -. t. rijeljan.
N j. egov r.- a. d m. uslimani u s. o. vjetskoj Rusiji p.- o. služio je k.- o. munističkom r.- e. . ž. imu kao o. . snova za o.- p. t. užbu p.- r. otiv nj. ega,
Kao v. jernik, koji je o. sjećao p. R. obleme u. mmeta k. ojem je p. ripadao, nije z. anemario da piše ni o s. tanju m. uslimana u . vijetu, n. aročito o t. e. roru k. ojem su bili i. Z. loženi m. uslimani b. o. ljševičke R. usije i, o. pćenito, S. ovjetskog Saveza.
Pisao je radove iz brojnih oblasti: islamske nauke, kulture, književnosti, historije – naročito historije muslimana Bosne i Hercegovine, komparativne religije, te pisao o aktuelnim problemima muslimana tog vremena (1932-1944). Pisao je i prikaze novoizašlih knjiga iz tog perioda., kao npr. prikaz djela Muhammed, a.s., u svjetlu evropske kritike Hazima Šabanovića. Povodom smrti dvojice istaknutih bosanskih alima Derviša Korkuta (1943.) i Mehmed Handžića (1944.) napisao je radove Životno djelo Derviša A. Korkuta i Handžić kao nastavnik. O Mehmed Handžiću objavio je i jedan poduži rad u italijanskom časopisu Oriente Moderno, dok se nalazio na postdiplomskom studiju u Italiji, 1942. godine.
Radove je objavljivao u tadašnjoj islamskoj periodici: Novi behar, Muslimanska svijest, El-Hidaje, Glasnik VIS-a; kalendarima Islamski svijet, Narodna uzdanica i Gajret. Objavljivao je i u drugim glasilima kao što su: Kalendar Hrvata, Večernja pošta, Naša domovina i druge publikacije, a bio je i saradnik Hrvatskog dnevnika iz Zagreba i sarajevskog Osvita. Najviše radova objavio je u Glasniku VIS-a (23), Novom beharu (20), El-Hidaji (17) i kalendaru Narodne uzdanice (5).Karakteristike Busuladžićevog pisanja bile su elokventnost i utemeljenost.
Ako nece nas gospodin Zeljko Komsic, ko ce onda? Svaka mu cast.
Ž. rtva komunističkog t. erora: Mustafa Busuladžić Dvadeset devetog juna 1945. godine komunistički režim Josipa Broza Tita počinio je strašan z. ločin. Tog dana s. trijeljan je istaknuti bosanskohercegovački intelektualac, naučnik i pisac, profesor Mustafa Busuladžić.Mustafa, sin Smaila i Emine, Busuladžić rođen je 1. aprila 1914. godine, u Gorici kod Trebinja. U rodnom mjestu završio je mekteb i osnovnu školu, nakon čega odlazi u Travnik gdje se upisuje u Elči Ibrahim-pašinu (Fevzija) medresu. Poslije jedne ili dvije školske godine odlazi u Sarajevo i upisuje se u Gazi Husrev-begovu medresu u kojoj je maturirao 1936. godine. Te godine upisuje se i na Višu islamsku šerijatsko-teološku školu (VIŠT), gdje je diplomirao 1940. U jesen te godine odlazi u Italiju (Rim) na postdiplomske studije iz orijentalistike. Izvjesno vrijeme bio je spiker na radiostanici Rim koja je emitovala program na hrvatskom jeziku.
LITERATURA; Salih Jalimam \" Prilozi historiji kaznenog zavoda u Zenic\"i (1886.-1945.) - Društvena istraživanja \"Jugoslovernski komunizam - ideja i stvarnost,\" Tom II, Beograd, 1987 god. Milovan Đilas \" Tamnica i ideja\" Beograd Valentin Kreševljak \" U četverokutu pakla\" Sarajevo, 1991god. Slavko Grubišić \" Nad ponorom pakla\". Svjedočanstvo o komunističkim zločinima, Zagreb Ešref Bakšić, Omer Behmen, Ešref Čampara, Ismet Kasumagić, Teufik Velagić \" Mladi muslimani\" 1939-1999 god Sarajevo Vera Kržišnik- Bukić \" Cazinska buna 1950\"god. „Svjetlost“, Sarajevo Mirsad Abazović \" Kadrovski rat za BiH\" Sarajevo Zdravko Milošević \" Sudbina političkih zatvorenika u BiH\" Hrvatski žrtvoslov, Zagreb, Fra Tvrtko Ban \" Zatvorenik\" Zagreb, F.Đidić-E.Hečimović,.“ Reuf Huseinagić \" Kazamati jednoumlja\" - Kamena suza, Gradačac. Studija: POLITIČKI OSUĐENICI U KAZNENO-POPRAVNOM DOMU U ZENICI 1945-1954.GODINA -Salih Jalimam.
Citat ;\" Nekima su montirani i sudski procesi, pa su robijali dugogodišnje kazne. Bilo je puno poznatih ličnosti koje su prošle kroz „kazamat jednoumlja“, kako se često u literaturi naziva Zenički zatvor. Neke od tih ličnosti, sa osnovnim podacima kao i razlozima njihova pritvaranja, kao ilustracija i pomoć za buduća istraživanja navedene su u podložnim napomenama. Međutim, zbog velikog broja takvih, kao i zbog nedostatka arhivske dokumentacije, nismo u mogućnosti da spomenemo sve one koji zaslužuju\"- Slavko Grubišić \" Nad ponorom pakla\"- Svjedočanstvo o komunističkim zločinima, Zagreb, 2000 god..
Struktura političkih osuđenika koji su izdržavali kazne zatvora u zeničkom zatvoru u periodu 1945.-1954. godina po obrazovanju i zanimanju bila je različita. Svaki element ove strukture predstavlja „negativ“ svih pozitivnih i negativnih kretanja u posljeratnoj stvarnosti tadašnje Jugoslavije. Ona je minijaturna kontraslika svakodnevnog svijeta: poznatih funkcionera bilo je na slobodi, ali ih je bilo i u zatvorima. Bilo je zatvorenika sa visokim obrazovanjem i sa doktorskim titulama29, a bilo je puno i nepismenih.
Zdravko Milošević \" Sudbina političkih zatvorenika u BiH\", Hrvatski žrtvoslov, Zagreb, 1998 god. (623-628 str).Vrlo potresna svjedočanstva o političkim zatvorenicima u Kazneno-popravnom domu u Zenici objavljena su u časopisu Politički zatvorenik. NE ima za cilj da po prvi put znanstvenoj javnosti ukaže na jednu zatvorsku instituciju (K.P.D. u Zenici), koja je još uvijek, po količini arhivske dokumentacije o njoj, nedostupna i neiskorištena. Riječ je prvorazrednim dokumentima koji, kada se istraže i povežu sa određenim društveno-političko-ideološkim mijenama u tadašnjem jugoslavenskom društvu, mogu pomoći u identifikaciji određenih devijacija i deformacija istog društva. Okolnosti rada na ovom priopćenju određivale su neku vrstu selektivnosti, ali nije se izbjegla izvornost i autentičnost i osnovni cilj - da se započne sistematski i planski koristiti u znanstveno-istraživačkom radu.
Citat- „Strašne su zločine činili nad nama, pa su čak i nekoliko zatvorenika u. bili isljeđujući ih. Neki su politički zatvorenici pod strašnim pritiskom i udarcima ono što nikada nisu ni pomislili da učine - priznavali. Kad god bi ta isljednička komisija kriminalaca došla do bilo kakvih rezultata u isljeđivanju, naravno na silu iznuđenih, uprava zatvora bi nas sve političke zatvorenike pozvala u zatvorsku salu gdje bi se ta priznanja čitala.“- Svjedočenje svecenika Ante Bakovića u knjizi: F.Đidić-E.Hečimović, op. cit.(str. 113 ).
Citat-„Zatvorska bolnica, u kojoj sam se našao, bila je u pravom smislu fizičko i duševno mučilište. Bolnicu su tvorile dvije velike sobe i nekoliko manjih, s bolničkom ambulantom i mrtvačnicom. Bolničarima nije bilo ni nakraj pameti održavanje bilo kakve higijene.“-F.Đidić-E.Hečimović, op. cit.( str. 113).
Fra Tvrtko Ban \" Zatvorenik\" Zagreb, 1991god. Citat-„Za nas političke osuđenike nije bila samo bitna norma i samo rad - radilo se prije svega o tzv. preodgoju. Prevaspitavanje - tako se zvalo ‘revidiranje stava’. Ako nisi htio revidirati stav, onda si dobijao teški rad i batine. Bez razloga dobijaš batine. Strpaju te u jednu određenu sobu i batinaju. Najgore što me milicija nije nikada tukla. Robijaši tuku robijaše. Kriminalci, da dobiju pomilovanje, tuku političke krivce.“
K.P.D. Zenica; Prema rijetkim svjedočenjima, koja su se pojavila devedesetih godina XX stoljeća, moguće je barem donekle ukazati na s. travičnosti koje su preživljavali politički z. atvorenici. Posebno je dominirao metod manipuliranja i indokritrinacije: „Pri dolasku poklanjala se pozornost imenima robijaša. Tek kasnije bilo je jasno zašto se to činilo.