Mostarskom kazandžiji danima niko ne uđe u radnju, ali ključ u bravu ne može da stavi
Ovaj mostarski zanatlija uprkos mrtvilu koje vlada u srcu grada na Neretvi svaki dan svoju radnju uredno otvara, kuje bakar, pažljivo izrađuje autentične predmete i s nadom u bolje dane sprema zalihe za povratak turista.
Iznenađen posjetom ekipe portala Klix.ba priča nam kako mu danima niko ne uđe u radnju, ali uprkos tome on ne može staviti ključ u bravu.
"Rad je ono što me drži, a ovo je posao od kojeg živimo ja i moja porodica. Ovdje dođem i okupiram se poslom da što manje mislim na probleme u kojima smo svi skupa", kazuje nam mostarski kazandžija okružen bakrenim predmetima koji čekaju svoje kupce.
Priča nam kako ljudi vide koliko se trudi i nastoje mu pomoći u prodaji, pa je tako prije desetak dana na preporuku prodao jedne bakrene naušnice za 10 KM. Potom je preko rodbine dobio narudžbu za džezvu iz Bosne, što mu je puno značilo.
"Ja bih rekao da je to više htijenje nekih osoba nego pazar, jer nema ljudi, nema ko kupovati", iskreno nam kazuje Mostarac koji je među posljednjim čuvarima zanata u tom gradu.
Da bi u periodu kad su gotovo svi zatvorili svoje radnje on mogao i dalje raditi kaže da su velike zasluge njegovog prijatelja iz Kanade koji mu je poslao dvije hiljade maraka za nabavku potrebnog bakra koji svakodnevno obrađuje.
Govoreći o procesu rada pokazuje nam unikatni šećerluk te pojašnjava kako je jedna od najbitnijih stvari to da je unutra kalaj sto posto i da je za upotrebu, jer on ne prodaje suvenire.
Objašnjava nam kako je na njemu oslikao Stari most kao simbol Mostara, a ruže uklapa prema slikama iz svoje glave, jer želi da svaki rad bude unikatan.
"Sve crtam iz svoje glave. Treba mi jedan dan ili osam radnih sati da išaram ovo, po svom ćeifu. Neko to radi brže, ali pošto ja živim od ovoga, trudim se da bude što ljepše", pojasnio je.
Cijena litarskog šećerluka je 100 KM, zavisno šta je na njemu oslikano, ali sada u koroni trudi se da naplati samo materijal, tako da ih prodaje po puno nižoj cijeni.
"Ide zima, bit će duga, kad će opet stranci doći ne znam", iskreno će mostarski kazandžija ne krijući da ne zna ni kako će preživjeti taj period.
Traži poticaj od Vlade HNK, ali svjestan cijelog stanja nije siguran da će ga dobiti. Jedino što je naučio, kako napominje, jeste da se uzda u sebe i svoje ruke, pa će tako obrađivati bakar dok god bude imao materijala i snage za rad, uvjeren da se nekada trud mora isplatiti.
