Kad je prije godinu i po u sarajevskom naselju Ciglane, mimo svake urbanističke logike, i duhovnih principa, krenula gradnja džamije, nije bilo baš previše onih koji su javno digli svoj glas protiv toga. Nas nekolicina koja je smatrala da vjerski objekt treba pomaći preko ulice, gdje bi bilo ljepše i ugodnije, i ambijentu i vjernicima, te da bi ezan manje odjekivao, proglašeni smo neprijateljima islama i mrziteljima džamija.
Kad su takve stvari u pitanju, ne vrijedi se opirati, niti tražiti podršku. Naučite da primite svoju porciju uvreda i polako nastavite dalje. Ne treba ni tražiti saveznike. Šačica istomišljenika će reći (ili je već bila rekla) svoje, a Općina Centar se, shodno kontinuiranim poltronskim odnosima svih političkih stranaka prema IVZ-u, povukla. I stvar je krenula. Bolje rečeno, krenula, pa stala. Sagrađen je osnovni oblik, i već par mjeseci stoji velika betonska površina, kružnog oblika, za koju se ne zna šta će s njom biti. Bolje informirani stanovnici ovog naselja kažu da je izgradnja stopirana od strane nekadašnjeg visokog dužnosnika SDA, kojeg ovih dana krivično procesuiraju.
Upravo ova sekvenca je pala na pamet kad sam pročitao da je u Švicarskoj ekstremna desnica inicirala pa provela referendum u kojem se zabranjuje izgradnja munara uz džamiju. Da ne bismo upadali u nepotrebne odgovore na u osnovi neodgovoriva pitanja tipa "može li džamija bez munare?", treba citirati novinarku Gudrun Harer, koja vrlo precizno definira taj problem: "Teorija o muslimanskoj svjetskoj zavjeri radi osvajanja Zapada diže se na nivo održavanja sopstvene države. Dopustiti da se to uvede u svakodnevnu pravnu praksu predstavlja jasnu diskriminaciju osnovnih ljudskih prava. Pristalice zabrane možda to nisu znale ili im je bilo svejedno. U ovom slučaju radi se o početku pucanja brane."
Šta je starije?
Dakle, kratko i jasno: na rigoroznim zabranama počiva strah od onoga što se zabranjuje. Što se Švicarske tiče, na ovoj zabrani može izgubiti jako mnogo. I za najveći trezor na svijetu bi, nesumnjivo, bio veliki udar kad bi se masovno počeli gasiti računi iz arapskog svijeta, ali skoro je sasvim izvjesno da se to neće dogoditi zbog munara. Taj trend će, tvrde analitičari tokova novca, uzeti maha tek ako se provede zabrana bankovnih tajni i računi postanu javno transparentni. I tu negdje dolazimo do suštine ove priče.
Reis Mustafa ef. Cerić se preko "svoje" agencije MINA, obratio javnosti sljedećim sadržajem: "Zanimljivo, Švicarska je baš na Kurban-bajram odlučila da na muslimanima demonstrira svoju moć, odnosno nemoć u poštivanju ljudskih prava kao temeljne pretpostavke sistema evropskih vrijednosti. Mi autohtoni muslimani u Evropi, Bošnjaci i Albanci, u isto vrijeme na Kurban-bajram primili smo vijest o tome da smo izvan slobodnog viznog režima u Evropskoj uniji te da su Švicarci na referendumu glasali protiv munare. S obzirom da bosanski muslimani imaju iskustvo genocida, koji je tako blizu i tako duboko u njihovom sjećanju, pitanje munare u Švicarskoj je važno, ali je za njih važnije da im se osigura pravo na život u Evropi i pravo na slobodu od straha za budućnost njihove djece. Nažalost, obje poruke, ova iz Bruxellesa da smo manje vrijedni od naših susjeda Srba, Crnogoraca, Makedonaca i Hrvata, i ova iz Švicarske da su naši vjerski i kulturni simboli nepoželjni, nisu ohrabrujuće i ne govore o Evropi u kojoj su svi ljudi i svi narodi jednakopravni i jednako vrijedni poštovanja. Očito, Evropa je ne samo u ekonomskoj već i u velikoj moralnoj krizi. Ako je toga svjesna, onda Evropa umjesto da dalje tone u krizu treba da u evropskim muslimanima vidi partnera za ekonomski i moralni oporavak."
Dakle, opet, u posljednje vrijeme jako popularna, teorija zavjere protiv Bošnjaka. Ali, za to se nema argumenata. A evo i zašto: u današnjem svijetu skoro potpune ideološke i političke obespredmećenosti liberalna demokratija zapadnoevropskog tipa jeste manjkavo društvo s puno različitih grešaka, ali je, i pored toga, najviše do čega se zasad došlo. Institucija smjenjivosti vlasti i odvajanje crkve od države, konačno formalizirana francuskom buržoaskom revolucijom, najvažnije je dostignuće toga uređenja. To znači da se nikakva bogomolja, s munarom, zvonikom, bez nje ili s njom, ne može izgraditi na zemlji, makar ona bila i posjed vjerske zajednice, ako se za to ne dobiju odgovarajuće dozvole od strane nadležnih. Naš život, bez obzira na sve, ne opterećuje to hoće li se graditi munare u Švicarskoj, nego hoće li se u BiH religija prestati nametati svakom segmentu društva, od arhitekture do predškolskog vaspitanja?
Istina, pa moral
U tom smislu "mi", kako nas naziva Reis, "autohtoni muslimani u Evropi, Bošnjaci i Albanci" nikada nismo bili slobodni. Jer, nas (od građana komšija do urbanističkih zavoda) niko nikada, pogotovo reis Cerić, nije pitao hoće li negdje biti izgrađena džamija. Ni naše sunarodnjake za crkvu, ali to je drugi problem. U posljednjih dvadeset godina u BiH smo dobili veliki broj džamija, bitno manje škola, a najmanje fabrika. Zvanično, četrdeset posto nas je nezaposleno, ekonomski rast ne postoji, živi se na granici siromaštva. Takvi, iako baš svemu nismo sami krivi, ne možemo služiti za ugled. One džamije koje smo dobili kao kusur od velikih "poslova" s Malezijom ili Saudijskom Arabijom, oni utemeljeni u vjeri i tradiciji skoro da uopće ne posjećuju. Rijetka umjetnička djela novije arhitekture, poput džamije koju je u Visokom projektovao prof. Zlatko Ugljen, nisu baš često u fokusu za pokazivanje, jer su moderna i apstraktna.
I tu smo negdje opet na početku, u fatalnom dualizmu, koji je negdje i islamski način mišljenja, da je neodrživo na jednoj strani toliko opteretiti jedan prostor za život, a s druge istim intenzitetom lijepiti etikete o "moralnoj krizi". Jer, moral može propovijedati samo onaj ko je spreman reći istinu, i ne ustuknuti pred njom zbog "moralnih" načela. To je, uostalom, kažu teozofi i slijeđenje Poslanikovog učenja. Zato, sve što govorimo i pišemo mora biti autentično. I zato prvo treba počistiti u svome dvorištu. Odnosno, ako baš hoćete, ispod svoje munare.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
