Mnoge države koje su ostale suzdržane prilikom glasanja poručile da je u Srebrenici bio genocid
Rezolucija je usvojena uz dovoljno veliku podršku od 84 zemlje. U drugim uslovima, gdje glasa svih 193 države članice UN-a, bilo bi potrebno još 13 glasova "za", ali su uslovi bili takvi da je ovo bio dovoljan broj pozitivnih glasova.
Ono što je definitivno iznenadilo jeste brojka od čak 68 država koje su ostale suzdržane tokom glasanja. Riječ je o državama: Alžir, Angola, Argentina, Armenija, Bahami, Bahrein, Barbados, Benin, Butan, Botswana, Brazil, Burundi, Kambodža, Kamerun, Kongo, Obala Slovonače, Kipar, Dominikanska Republika, Ekvatorijalna Gvineja, Etiopija, Gabon, Gruzija, Gana, Grčka, Gvatemala, Gvineja, Haiti, Honduras, Indija, Jamajka, Kazakstan, Kenija, Kiribati, Laos PDR, Libanon, Lesoto, Madagaskar, Maldivi, Meksiko, Mongolija, Mozambik, Namibija, Nepal, Nigerija, Oman, Panama, Papa Nova Gvineja, Paragvaj, Peru, Filipini, Saint Kitts, Saint Lucia, Saint Vincea Samoa, Sejšeli, Slovačka, Solomonska ostrva, Južni Sudan, Šri Lanka, Sudan, Surinami, Tadžikistan, Tajland, Togo, Trinidad Tobago, Tuvalu, Uganda, Ujedinjeni Arapski Emirati i Vijetnam.
Neke od država koje su naglasile da priznaju genocid u Srebrenici, ali su prilikom glasanja ostale suzdržane su i Oman, Alžir, Brazil.
Kada pogledamo ovu listu, možemo vidjeti neke zemlje od kojih je očekivana podrška. Među njima su, recimo, Bahrein, Alžir, Slovačka, Ujedinjeni Arapski Emirati i Kazakstan.
Ono što je važno za istaći jeste da "suzdržan" glas ne znači nužno negiranje genocida u Srebrenici. To sugerišu izlaganja nakon glasanja.
Tako su predstavnici Ujedinjenih Arapskih Emirata, Brazila, Vijetnama, Paname i drugih zemalja, koje su, bez obzira na svoj "suzdržani" glas, istakli da se u Srebrenici desio genocid.
S druge strane, kao razloge svog glasanja istakli su proceduralne probleme te krhku situaciju u Bosni i Hercegovini. Ovo se može protumačiti i kao rezultat prijetnji miru i stabilnosti BiH predvodnika vlasti u bh. entitetu Republika Srpska.
Treba istaći izlaganje predstavnika UAE-a, koji je čak spomenuo i Fatimu Muhić, najmlađu žrtvu genocida u Srebrenici. Bez obzira na osudu genocida u BiH, predstavnik ove zemlje istakao je upravo sigurnosnu situaciju u našoj zemlji kao ključni razlog zbog čega je smatrao da "nije trenutak" za usvajanje ove Rezolucije.
Naravno, "suzdržani" glas se može shvatiti i kao protest zbog situacije u Pojasu Gaze, gdje od 7. oktobra traje sukob između Izraela i palestinske grupe Hamas. Tako se može objasniti glas Omana, Bahreina i drugih zemalja čije stanovništvo većinom čine muslimani.
U svakom slučaju, najbitnija stvar za Bosnu i Hercegovinu je usvajanje inicijative da se 11. juli proglasi međunarodnim danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, te da je ova Rezolucija usvojena.
Treba istaći i sve "mine" koje su vješto izbjegnute tokom donošenja same Rezolucije, posebno u odnosu na odgovornost za sami genocid.
Dok će mediji (i vlast) u susjednoj Srbiji, kao i u manjem bh. entitetu, ovo glasanje predstaviti kao "moralnu pobjedu", jasno je da ostajanje suzdržanim prilikom glasanja ne znači ujedno i da države ne priznaju genocid i da su protiv rezolucije. Izričito protiv rezolucije je samo 19 država koje je tako glasalo, a radi se uglavnom o režimima sa vrlo crnom listo ljudskih prava.
Imajući u vidu sve rečeno, treba reći da je samo usvajanje ove Rezolucije izuzetan uspjeh.
