Nakon Pariza
19

Mile Lasić: Macron je već preuzeo inicijativu u EU, Merkel ostavlja Njemačku u solidnom stanju

Piše: R. D.
Mile Lasić
Mile Lasić
Mile Lasić, profesor je na Sveučilištu u Mostaru, bivši diplomata i ekspert za pitanja Evropske unije. U analizi za portal Klix.ba govori o jučerašnjem obilježavanju u Parizu, kompleksnosti trenutnih odnosa unutar i oko Evropske unije, te implikacijama najavljenog povlačenja Angele Merkel.

Iz perspektive jučerašnjeg obilježavanja stotinu godina od završetka Prvog svjetskog rata u Parizu, kako ocijenjujete trenutne odnose SAD i Evropske unije, te unutar Evropske unije i u Europi uopće? Koliko su oni postali ponovo "hladnoratovski" i kako EU može biti eventualno generator novog približavanja

Upravo prošlog vikenda gostovao sam na Univerzitetu u Sarajevu u okviru Evropskih studija i na kolegiju "Ideja Evrope", pa sam se pozabavio i opasnošću od "smrti ideje Evrope", što bi definitivno značilo povratak u prošlost, i u Evropi i u svijetu. Uostalom, već uoči jučerašnjeg obilježavanja Dana primirja u Parizu, predsjednik Francuske Emmanuel Macron je upozorio na dramatičan način kako nam svima prijeti opasnost od nacionalizama, ma koliko nam bili potrebni patriotizmi, te da Evropska unija treba zajedničku odbranu kako bi se branila od neprijatelja, uključivo od dojučerašnjih prijatelja i saveznika poput SAD. U ovom se kontekstu da se razumjeti i što je na proslavi Dana primirja u Parizu nevoljko sudjelovao Donald Trump, te što se aktuelni američki predsjednik nije ni pojavio na pariškom forumu o multilateralizmu. Uostalom, njegova ideologija "America first" je i bila direktna najava "velikodržavnog nacionalizma" američkih boja, kao i suzpenzije međunarodnog prava i smrti multitalatizma.

Odnosi između SAD i Evropske unije, ali i SAD i drugih važnih subjekata međunarodnih političkih odnosa su već hladnoratovski, pa čak i gore od toga, jer SAD više i ne kriju da vodi tzv. hibridne i trgovinske ratove protiv svih ozbiljnijih suparnika u svijetu, uključivo protiv EU...

Evropska unija trebala bi preživjeti Brexit, ali i migrantsku krizu... Pitanje je koliko joj mogu nauditi jačanja desnih snaga u njenim sastavnicama koje snaži američki predsjednik Trump?

Kad već spominjete Brexit, i u tom kompliciranom pojmu postoje elementi antievrospke anglosaksonske ujdurme, koja će se razbiti o glavu i Velikoj Britaniji i SAD-u, ali je već nanijela silne štete unutar EU, u kojoj na sve strane jačaju ksenofobi i populisti, ne samo u zemljama "Višegradske grupe", nego i u zemljama osnivačicama EU kakva je Italija, u kojoj koalicija Pokreta pet zvijezda i Liga Norde najavljuju suspenzije već postignutih dogovora o migrantima i onih koji se itekako tiču budžeta i financijske discipline unutar Eurozone i EU. Puno je u EU "trojanskih konja" i to nisu samo zemlje "Višegradske grupe", koje se u politologiji zovu državama tzv. neoliberalne demokratije.

Najopasnije je, pak, što se i u zemljama "jezgre Evrope" i na periferijama EU, javljaju tendencije sprege desnog i lijevog populizma i to na ideji protivljenja EU kao zajednice vrijednosti i "geopolitike osjećanja", kako bi rekao Danko Plevnik. A tako se ne može nikuda stići, samo se može EU kao zajednica međusobnog respekta između naroda i država dovesti u pitanje. Utoliko je "veliki prostak" s druge strane Atlantika već postigao silne uspjehe, jer se unutar EU i ne zna više kako dalje, a veliko pitanje je hoće li se znati i poslije održanih 13 planiranih susreta na vrhu koji se trebaju održati do polovine naredne godine.

Svih je pet scenarija iz "Bijele knjige" Evropske komisije, a i neki drugi, u igri, pa ima razloga za strahovanje i za prestanak postojanja EU kakvu poznajemo i cijenimo, dakle projekta mira i transnacionalnih umreženja, utemeljenu na pravnoj stečevini (acquis-u) i u sistemu u kojemu jeste. Jedino ako bi uprkos grubim geopolitičkim igrama i sa Zapada i s Istoka EU uspjela sačuvati i putem novog ugovora postojeći acquis, te se nastavila razvijati kao "sui generis" pravni i politički sistem, i dalje bi postojale šanse za njezino širenja na zemlje Zapadnog Balkana. A ako preživi aktuelne prijetnje, nadati se, u daljnjoj budućnosti došlo bi vrlo vjerovatno i do toga da EU krene odlučnije u dublja transnacionalna umreženja i putem koncepta tzv. transnacionalne demokratije, koji već danas zagovaraju i Jurgen Habermas i Ulricke Beate Guerot i drugi.

Koliko će po Vama na Uniju uticati povlačenje njemačke kancelarke, te šta to može inicirati u hijerarhiji članica, odnosno da li Francuska s Macronom može preuzeti primat?

Pa Macron je već s njegovom "Inicijativom za Evropu", vrlo ambicioznim planom u pravcu stvaranja funkcionalne EU, s Eurozonom u središtu, koja ima i vlastiti budžet, te s novom komisijom u Vijeću EU, upravo za odbranu, i s prijedlogom u socijalnoj i poreskoj politici, preuzeo inicijativu unutar onoga što zovemo "motor EU", koju više ne prati Angela Merkel, zbog čega ju je već kritizirao i uvjereni proevroljanin kakav je Jurgen Habermas.

Šta za Njemačku znači najavljeno povlačenje Angele Merkel, te kakve to implikacije može imati na odnos Berlina prema našoj zemlji?

Prvo treba sačekati što će biti s tom najavom, pri čemu je izvjesno da će se povući s pozicije predsjednice Krščansko-demokratske unije (CDU) već u decembru ove godine, ali predugo je još do kraja njezinog aktuelnoga mandata. Do tada se može svašta dogoditi i u Njemačkoj i u EU, pa bi se moglo ukazati potrebnim da neko tako mudar kao ona bude još u igri. Inače joj treba čestitati što je umjela procijeniti moment i najaviti kraj svoje političke karijere, jer dvojica njezinih prethodnika to nisu umjeli – ni Schroeder ni njezin politički poočim Kohl. Ona u svakom slučaju ostavlja u nasljeđe i njezinu CDU i Njemačku u solidnom stanju.

U momu razumijevanju, u odnosima s našom zemljom, ma ko bio u Berlinu na vlasti, slijedit će se politike podrške našoj zemlji putem reformi i rasplitanja teških unutrašnjih nesporazuma u njoj. Problem je, pak, što se i ta podrška, kao i sve drugo, tumači u BiH na posve oprečne načine. Ali, ne mogu ni Njemačka ni EU, ni SAD spasiti BiH od disolutivnih procesa ako se političke kaste u BiH odluče i dalje prakticirati antievropejstvo velikog formata koje je pogubno za sve. Ja o tome mogu reći da sam zgađen svim bh. nacionalizmima, secesinističkim i unitarističkim, pa i onima koji se razumiju i "kao patriotizmi". U ovom kontekstu, vrijedi se prisjetiti Macronove poruke kako su nacionalizmi ružna negacija patriotizma. Imamo mi u BiH svakojakog nacionalizma u izobilju, a patriotizma koji bi podrazumijevao upravo "ustavni patriotizam", koji bi poštivao i ustavni ustroj BiH i plemenitu ZAVNOBiH-ovsku ideju o višenacionalnoj BiH jedva u zametku. Bez toga, zapravo, ne možemo putem konsenzusa ni osmisliti našu zajedničku budućnost, pa polako od nje odustajemo na svim stranama.