Pod istim krovom
0

Kraj mraka (pretprošlog) stoljeća?

Piše: Ahmed Burić
Mi bi, možda, i željeli živjeti kao što smo nekad živjeli, ali nam povijest to neće dozvoliti. (J.F. Kennedy)

Citirajući Johna F. Kennedyja u svom govoru pred Parlamentarnom skupštinom BiH, Joseph Biden, američki potpredsjednik je poručio da sa scene odu zastarjeli profili, nosioci jeftine i opasne retorike koja huška narode jedne na druge. Ono što je on praktično zatražio kraj epohe u kojoj su se naši političari, skoro bez izuzetka, ponašali kao u 19. vijeku.

Joseph Biden je, po svemu sudeći, za govornicom Parlamentarne skupštine izrekao prioritete za BiH i na neki način, kazano sportskim rječnikom, izlistao startnu listu u godini pred opće izbore. Nekim učesnicima u toj trci to definitivno neće biti drago, ali čini se da izbora više nema. Mediji, valjda poslovično udvornički, odmah su požurili sa atribucijom: "historijski govor", "Amerika neće ostaviti BiH", i tako dalje i tako dalje.

A suština je jasna. Najviše rangirani američki dužnosnik koji je posjetio BiH u posljednjih deset godina, zapravo je došao pozvati političare da završe epohu koja po svom naboju, političkoj "filozofiji" i životnoj realnosti, pripada, barem kad je Evropa u pitanju, jednom drugom periodu: kraju devetnaestog stoljeća.

Vrijeme za potpredsjednika

Još od posjete predsjednika Clintona 1999. godine nije nas posjetio tako važan gost iz administracije jedine svjetske supersile. Objektivno, tako barem smatraju najbolji poznavaoci i analitičari politike Bijele kuće, u ovom trenutku u kojem ekonomska kriza i recesija potresaju Ameriku i svijet, za Baracka Obamu bilo bi kontraproduktivno da u ovom trenutku uređuje evropske razmjere i šeta po evropskim prijestolnicama. S druge strane, tu su i preča posla. Prvi put je s najvišeg mjesta u Bijeloj kući u susretu s izraelskim predsjednikom Netanyahuom izgovorena podrška ideji o palestinskoj državi. Bliski istok je nešto veći i nešto važniji od Balkana. To je projekt na kojem se, s povijesnog aspekta prolazi ili pada, a zahtijeva maksimum vremena, opreza i zalaganja.

Mi više nismo direktno pogođeni ratom, pa nismo ni tako zanimljivi. Ipak, još se uvijek može reći da BiH spada u one zemlje koje "po defaultu" posjećuje potpredsjdenik. No, unutar njegove posjete desio se i presedan: visoki gost je govorio pred Parlamentarnom skupštinom i podvukao neke od prioriteta ne libeći se da izgovori i ozbiljne kritike na račun ovdašnjih vođa. To što se u kasnijim izjavama niko od njih nije ni počešao, odnosno našao prozvan od strane Bidena, za našu je političku scenu tako tipično. Prema njihovim stavovima, Biden ih je sve pohvalio i sa svima našao zajednički jezik. Licemjerje i dvostruka mjerila odavno su condiotio sine qua non našeg političkog i javnog života, pa i ne čudi što je, recimo, Milorad Dodik požurio da kaže da je opušten: "Mislim da je stvar u tome da mi ovdje relaksiramo situaciju na bazi jedne podrške koju EU i SAD očigledno daju BiH i da nađemo načina, a ne da svak tumači šta je Biden rekao."

Zašto Kennedy?

"'Ajde", što bi rekao jedan od najdarovitijih glumaca nekadašnje Jugoslavije Zoran Radmilović, u ulozi prekupca starih kovčega i trgovca leševima, legendarnog Bili Pitona. Sad kad vidi da se stvar primakla, i da je vrag odnio šalu i Dodik se okrenuo "nalaženju načina". Nije li prije samo desetak dana iz Zajedničkih snaga htio povući sve Srbe? Budući da je Biden u govoru označio Tihića kao snagu koju će podržati (hoće li mu to biti dovoljno za pobjedu na Kongresu SDA?), čini se da je američka admonistracija odlučila djelovati u skladu s procjema da je situacija u BiH "nalik onoj iz 1991. i da bi daljnje podjele i opstrukcije donijele moguće etničke sukobe."

Lični angažman je jedan od temeljnih principa razvoja zapadne civilizacije. U tom smislu je Bidenov iskorak tipičan američki, i reklo bi se, demokratski potez. Stoga uopće ne čudi izbor onoga koga je četrdeset i sedmi po redu potpredsjenik citirao. Radi se o, kad smo već kod brojki, trideset i petom predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država, Johnu Fitzgeraldu Kennedyju, jednom od najjačih duhova 20. vijeka, i svakako jednoj od najvećih personifikacija Sjedinjenih Država u posljednjih pedeset godina. Bivši ratni heroj, čovjek koji je Americi donio najduži period rasta nakon Drugog svjetskog rata, kontroverzni ljubavnik umiješan u razne afere i, na kraju, misteriozno ubijen u Dallasu 22. novembra 1963., baš kao i Biden potječe iz irske rimokatoličke porodice, što je znamo rijetkost kad su u pitanju američki političari, zatim dolazi iz Demokratske stranke, u svojoj biografiji ima i tragediju (Bidenova prva žena i dijete poginuli su u saobraćajnoj nesreći) i obojica su intelektualci.

Misli Joea Bidena tako neodoljivo podsjećaju na neke od Kennedyjevih, tako da se u ovom trenutku definitivno treba sjetiti jedinog američkog predsjednika koji je za svoje Profile hrabrosti (koje je Biden citirao u govoru), dobio i Pilitzerovu nagradu. Bez obzira, dakle, šta Dodik i ostali trabunjali o tome šta im je Biden poručio, on se poslužio filozofijom jednog od najvećih prethdonika koji je između stalog rekao: "Vrijeme moramo koristiti kao alat, ne kao fotelju". Ili: "Nisam katolički kandidat za predsjednika, ja sam kandidat Demokratske stranke, kojem se, eto, desilo da je i katolik".

I, možda najvažnija misao koju je i Biden potcrtao tražeći nekoga novog i hrabrog, ko bi mogao povući naprijed: "Probleme svijete ne mogu riješiti skeptici i cinici čiji su horizonti ograničeni očiglednim realnostima. Mi trebamo čovjeka koji će sanjati o stvarima koje se dosad nisu događale".

Ima li današnja BiH, odnosno njene političke snage, ikakve želje i moći da čuje Bidenove, i posredno Kennedyjeve poruke: "Sada ste na lošem putu. Ako ne uspijete da se pridružite Evropi ostaćete među siromašnijim državama Evrope, sudiće vam istorija i vaša djeca, ako propustite tu mogućnost".

Otišavši u Srbiju Biden je poručio da bez obzira na sve ta zemlja - ako sebi misli dobro - valja sarađivati za Haag i Kosovo. Biden , dakle, u svom govoru koji je izmamio i nešto suza onima kojima je ostalo ljubavi za ovu nesretnu zemlju, nije uradio ništa drugo do zatražio odlazak jeftine i opasne retorike koja huška jedne na druge. On je, zapravo, došao zaustaviti 19. stoljeće u kojem smo živjeli posljednjih 20 godina, iako je kalendar pokazivao sasvim drugu epohu. Nadajmo se da će mu to uspjeti, jer kako je kazao Kennedy - "postoje rizici i cijene akcije, ali oni su puno manje opasni od dugotrajnih rizika izazvanijih komocijom nečinjenja". Zapuštavanje ovog dijela svijeta od strane republikanske administracije prilično ga je unazadilo.

Biden je u tom smislu došao kao svjetlo, da ugasi napokon ugasi mrak nedovršenih naroda, mrak (pret)prošlog stoljeća.