{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Kraj mraka (pretprošlog) stoljeća?

S
21.5.2009. u 12:00
0
16
Kraj mraka (pretprošlog) stoljeća?
0
Kraj mraka (pretprošlog) stoljeća?
Mi bi, možda, i željeli živjeti kao što smo nekad živjeli, ali nam povijest to neće dozvoliti. (J.F. Kennedy)
Citirajući Johna F. Kennedyja u svom govoru pred Parlamentarnom skupštinom BiH, Joseph Biden, američki potpredsjednik je poručio da sa scene odu zastarjeli profili, nosioci jeftine i opasne retorike koja huška narode jedne na druge. Ono što je on praktično zatražio kraj epohe u kojoj su se naši političari, skoro bez izuzetka, ponašali kao u 19. vijeku.

Joseph Biden je, po svemu sudeći, za govornicom Parlamentarne skupštine izrekao prioritete za BiH i na neki način, kazano sportskim rječnikom, izlistao startnu listu u godini pred opće izbore. Nekim učesnicima u toj trci to definitivno neće biti drago, ali čini se da izbora više nema. Mediji, valjda poslovično udvornički, odmah su požurili sa atribucijom: "historijski govor", "Amerika neće ostaviti BiH", i tako dalje i tako dalje.

A suština je jasna. Najviše rangirani američki dužnosnik koji je posjetio BiH u posljednjih deset godina, zapravo je došao pozvati političare da završe epohu koja po svom naboju, političkoj "filozofiji" i životnoj realnosti, pripada, barem kad je Evropa u pitanju, jednom drugom periodu: kraju devetnaestog stoljeća.

Vrijeme za potpredsjednika

Još od posjete predsjednika Clintona 1999. godine nije nas posjetio tako važan gost iz administracije jedine svjetske supersile. Objektivno, tako barem smatraju najbolji poznavaoci i analitičari politike Bijele kuće, u ovom trenutku u kojem ekonomska kriza i recesija potresaju Ameriku i svijet, za Baracka Obamu bilo bi kontraproduktivno da u ovom trenutku uređuje evropske razmjere i šeta po evropskim prijestolnicama. S druge strane, tu su i preča posla. Prvi put je s najvišeg mjesta u Bijeloj kući u susretu s izraelskim predsjednikom Netanyahuom izgovorena podrška ideji o palestinskoj državi. Bliski istok je nešto veći i nešto važniji od Balkana. To je projekt na kojem se, s povijesnog aspekta prolazi ili pada, a zahtijeva maksimum vremena, opreza i zalaganja.

Mi više nismo direktno pogođeni ratom, pa nismo ni tako zanimljivi. Ipak, još se uvijek može reći da BiH spada u one zemlje koje "po defaultu" posjećuje potpredsjdenik. No, unutar njegove posjete desio se i presedan: visoki gost je govorio pred Parlamentarnom skupštinom i podvukao neke od prioriteta ne libeći se da izgovori i ozbiljne kritike na račun ovdašnjih vođa. To što se u kasnijim izjavama niko od njih nije ni počešao, odnosno našao prozvan od strane Bidena, za našu je političku scenu tako tipično. Prema njihovim stavovima, Biden ih je sve pohvalio i sa svima našao zajednički jezik. Licemjerje i dvostruka mjerila odavno su condiotio sine qua non našeg političkog i javnog života, pa i ne čudi što je, recimo, Milorad Dodik požurio da kaže da je opušten: "Mislim da je stvar u tome da mi ovdje relaksiramo situaciju na bazi jedne podrške koju EU i SAD očigledno daju BiH i da nađemo načina, a ne da svak tumači šta je Biden rekao."

Zašto Kennedy?

"'Ajde", što bi rekao jedan od najdarovitijih glumaca nekadašnje Jugoslavije Zoran Radmilović, u ulozi prekupca starih kovčega i trgovca leševima, legendarnog Bili Pitona. Sad kad vidi da se stvar primakla, i da je vrag odnio šalu i Dodik se okrenuo "nalaženju načina". Nije li prije samo desetak dana iz Zajedničkih snaga htio povući sve Srbe? Budući da je Biden u govoru označio Tihića kao snagu koju će podržati (hoće li mu to biti dovoljno za pobjedu na Kongresu SDA?), čini se da je američka admonistracija odlučila djelovati u skladu s procjema da je situacija u BiH "nalik onoj iz 1991. i da bi daljnje podjele i opstrukcije donijele moguće etničke sukobe."

Lični angažman je jedan od temeljnih principa razvoja zapadne civilizacije. U tom smislu je Bidenov iskorak tipičan američki, i reklo bi se, demokratski potez. Stoga uopće ne čudi izbor onoga koga je četrdeset i sedmi po redu potpredsjenik citirao. Radi se o, kad smo već kod brojki, trideset i petom predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država, Johnu Fitzgeraldu Kennedyju, jednom od najjačih duhova 20. vijeka, i svakako jednoj od najvećih personifikacija Sjedinjenih Država u posljednjih pedeset godina. Bivši ratni heroj, čovjek koji je Americi donio najduži period rasta nakon Drugog svjetskog rata, kontroverzni ljubavnik umiješan u razne afere i, na kraju, misteriozno ubijen u Dallasu 22. novembra 1963., baš kao i Biden potječe iz irske rimokatoličke porodice, što je znamo rijetkost kad su u pitanju američki političari, zatim dolazi iz Demokratske stranke, u svojoj biografiji ima i tragediju (Bidenova prva žena i dijete poginuli su u saobraćajnoj nesreći) i obojica su intelektualci.

Misli Joea Bidena tako neodoljivo podsjećaju na neke od Kennedyjevih, tako da se u ovom trenutku definitivno treba sjetiti jedinog američkog predsjednika koji je za svoje Profile hrabrosti (koje je Biden citirao u govoru), dobio i Pilitzerovu nagradu. Bez obzira, dakle, šta Dodik i ostali trabunjali o tome šta im je Biden poručio, on se poslužio filozofijom jednog od najvećih prethdonika koji je između stalog rekao: "Vrijeme moramo koristiti kao alat, ne kao fotelju". Ili: "Nisam katolički kandidat za predsjednika, ja sam kandidat Demokratske stranke, kojem se, eto, desilo da je i katolik".

I, možda najvažnija misao koju je i Biden potcrtao tražeći nekoga novog i hrabrog, ko bi mogao povući naprijed: "Probleme svijete ne mogu riješiti skeptici i cinici čiji su horizonti ograničeni očiglednim realnostima. Mi trebamo čovjeka koji će sanjati o stvarima koje se dosad nisu događale".

Ima li današnja BiH, odnosno njene političke snage, ikakve želje i moći da čuje Bidenove, i posredno Kennedyjeve poruke: "Sada ste na lošem putu. Ako ne uspijete da se pridružite Evropi ostaćete među siromašnijim državama Evrope, sudiće vam istorija i vaša djeca, ako propustite tu mogućnost".

Otišavši u Srbiju Biden je poručio da bez obzira na sve ta zemlja - ako sebi misli dobro - valja sarađivati za Haag i Kosovo. Biden , dakle, u svom govoru koji je izmamio i nešto suza onima kojima je ostalo ljubavi za ovu nesretnu zemlju, nije uradio ništa drugo do zatražio odlazak jeftine i opasne retorike koja huška jedne na druge. On je, zapravo, došao zaustaviti 19. stoljeće u kojem smo živjeli posljednjih 20 godina, iako je kalendar pokazivao sasvim drugu epohu. Nadajmo se da će mu to uspjeti, jer kako je kazao Kennedy - "postoje rizici i cijene akcije, ali oni su puno manje opasni od dugotrajnih rizika izazvanijih komocijom nečinjenja". Zapuštavanje ovog dijela svijeta od strane republikanske administracije prilično ga je unazadilo.

Biden je u tom smislu došao kao svjetlo, da ugasi napokon ugasi mrak nedovršenih naroda, mrak (pret)prošlog stoljeća.

Najnovije
Najčitanije
Preporuke
Anketa
Da li je opravdan zahtjev za povećanje akciza na gorivo kako bi se ubrzala izgradnja autoputa?
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: