Odličan 5+
0

Komunikacija s djetetom u pubertetu

Sarajevo-x.com
Većina roditelja sa strahom reagira na ulazak djeteta u pubertet. Prisjećajući se mladenačkih godina, znamo da odgajanje adolescenata nije jednostavno i postavljamo sebi niz pitanja, primjerice što učiniti kada se uvučemo u još jednu svađu zbog prijatelja, odjeće ili izlazaka?

Kako mu/njoj dati više slobode, ali ne i previše? Na koji način postaviti granice? Šta tolerirati, a šta ne? Kako znati da li je naš tinejdžer tužan ili pati od depresivnog poremećaja te šta učiniti da mu pomognemo?

Pubertet (lat. pubertas-polno sazrijevanje) obuhvata procese biološkog, odnosno spolnog sazrijevanja djeteta do sposobnosti za ostvarivanje reproduktivne funkcije. To je prijelazni period u kojem djevojčice i dječaci, kroz niz promjena, postaju odrasle osobe. Pubertet normalno počinje između osme i trinaeste godine kod djevojčica, a kod dječaka između devete i četrnaeste godine. Proces odrastanja se kod svakog djeteta odvija na poseban način, različitim tempom, a promjene su češće nagle nego postepene. Ove nagle promjene nekad izgledaju zanimljive, ali mogu biti i prilično dramatične i naporne. Stid i nelagoda su stanja koja nerijetko obuzimaju mlade oba pola u ovom periodu.

Tipične osobine adolescenata s kojima se roditelji i profesori susreću:

smanjena koncentracija
odbacivanje dosadašnjih obrazaca ponašanja
povlačenje u sebe
promjene raspoloženja
promijenjena percepcija izgleda svog tijela (može dovesti do poremećaja prehrane)
sklonost samoranjavanju

eksperimentiranje sa alkoholom, cigaretama i drogom
neodgovorno spolno ponašanje
sklonost nasilju
sklonost asimilaciji sa društvom

Svaki roditelj, bez obzira na prethodni školski uspjeh i modus ponašanja svoga djeteta, treba razumjeti da je dijete u pubertetu osjetljivo biće, specifičnih potreba i pogleda na svijet te pokazati dovoljan nivo strpljenja i tolerancije kako bi tu fazu prošli sa što manje posljedica. Osim strpljenja i tolerancije, potrebno je i aktivno se uključiti u odgoj i obrazovanje svog djeteta na sljedeće načine:

  • poticanjem djeteta na učestvovanje u vannastavnim (glazba, ples, strani jezici) ili sportskim aktivnostima (pogotovo timski sportovi, gdje dijete napreduje u komunikaciji i prihvatanju odgovornosti za svoje postupke)

  • otvorenom komunikacijom (uključujući i teme poput spolnosti i ovisnosti)

  • modificiranjem sistema nagrada-kazna pri ocjenjivanju školskog uspjeha (kupovina playstationa ili mobitela kao nagrade za školski uspjeh može biti kontraproduktivna - bolje je nagraditi dijete putovanjem na učenje stranog jezika ili školom skijanja; kažnjavanje batinama ili kaznom napravit će više štete nego koristi)

Ukoliko, pak, imate poteškoća u komunikaciji s djetetom, ili mislite da niste dovoljno informirani da s djetetom razgovarate o određenim temama (npr. zloupotrebi droga ili odgovornom spolnom životu) uvijek možete potražiti pomoć stručnjaka koji su posebno educirani za navedeno područje (Stručna služba škole, Obiteljski centri, specijalist školske medicine i slično).