Kampanja u BiH: Izbor za najdopadljiviju šarenu lažu
Mnogima nije dovoljan prostor predviđen za plaketiranje, pa su njihove fotografije s imenom i prezimenom pored, kao za ličnu kartu, dospjele na džamije i građevinske skele postavljene na zelene površine. Problemi lokalne zajednice su u drugom planu, a glasovi se i ovog puta pokušavaju dobiti igrom na sigurnu kartu - obećanjem da baš ta stranka štiti nacionalni interes svoje ciljane grupe.
Nema komunikacijskih strategija
"Svake godine to izgleda isto i to kod svih stranaka. Uvijek se na plakatima pojavljuju lica u krupnom planu, samo nekoliko stranaka je to djelomično promijenilo. Ne znam koja je svrha takvog oglašavanja. Prođete gradom i vidite u prečniku od 20 metara bar 50 različitih imena i lica koja, kao na nekom testu, treba da povežete na dan izbora. Druga stvar koja me zabrinjava i iznenađuje je to da baš nijedna stranka nema razrađenu komunikacijsku strategiju. To su proste stvari, govorimo o analizi tržišta, o prostoj poruci koja se želi prenijeti. Isti palakat je namijenjen i onima koji izlaze prvi put na izbore i penzionerima", kaže za Klix.ba doc. dr. Melika Husić - Mehmedović, profesorica na Odsjeku za marketing Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.
Pozitivno je to da su političke stranke počele koristiti internet u svojim kampanjama, ali ni tu nema precizne strategije. Profesorica Husić - Mehmedović kao pozitivan primjer navodi kampanju američkog predsjednika Baracka Obame, ali i kampanje političkih stranka u Hrvatskoj, koje su odmakle u pogledu političkog marketinga u odnosu na region.
"U Obaminoj kampanji su izvrsno korišteni moderni komunikacijski alati. Vjerujem da ozbiljnije i veće stranke imaju osobe koje se bave tom komunikacijom. Pitanje koliko je to sada već postalo stihijski i koliko se misli samo na bolje medijske pozicije. Moja opća preporuka bi bila da kreiraju strategiju, ali kreirati je sada za opće izbore. To nije izmišljanje tople vode, postoje izvrsni konsultatnti koji su se specijalizirali samo za politički marketing. Dovoljno je pogledati šta drugi u svijetu rade, pa i u regionu. Stranke u Hrvatskoj su još u vrijeme Ive Sanadera koristile usluge konsultanata za politički marketing, a i dalje to rade, naročito HDZ i SDP", mišljenja je profesorica Husić - Mehmedović.
Ne nude ništa, jer nemaju šta ponuditi
Koliko su ozbiljne kampanje pojedinih političkih subjekata dovoljno govore brojne parodije na njihove plakate i poruke, koje su građanima mnogo interesantnije, smatra Srđan Puhalo, psiholog i kolumnista.
"Ne vidim tu neku snagu da se pokrenu ljudi i sve izgleda kao da je odrađeno zato što se moralo i mogao bih reći da se nije vodilo računa o građanima, nego čak više o članovima svoje partije. Te poruke koje većina šalje nisu nešto što bi mobiliziralo građane i potaklo ih da izađu na izbore i da glasaju za tu partiju, više sve izgleda kao poruka članovima tih partija, da bi oni znali ko se u njihovoj stranci kandidovao i da bi mogli lakše izabrati", kaže Puhalo.
Ono što se nudi građanima, ako se išta i nudi osim isprazne retorike, je u drugom planu. Većina ništa ne nudi i ne obećava, jer je svjesna da nema šta.
"Stiče se utisak da se uopće nisu trudili da naprave neke dobre programe, a vjerujem da dobar dio njih uopće nije motivisan da pobjeti, već su tu čisto što ih je neko preporučio ili im je naredio. Oni koji mogu nešto obećati su partijski lideri. S druge strane, oni kad dođu u lokalnu sredinu 'pretrče' preko tih problema i zakače se za neku priču koja nema veze ni sa lokalnim zdravstvom, ni upravom, ni obrazovanjem, već se bave temama koje su više vezane za opće izbore i teme relevantne za nivo države ili entiteta. Za ozbiljnu kampanju vam trebaju ozbiljni resursi, koje čini mi se većina nija imala, pa sve to izgleda kao improvizacija. Ono na što je većina partija stavila naglasak, bar mi se čini, je kampanja od vrata do vrata. Tu identifikujete nekog ko je vaš potencijalni glasač i na neki način, šarmom, pričom ili materijalnim stvarima, ga podstaknete da glasa za vas. U toj priči nema programa ni bombastičnih obećanja, nema ozbiljnog političkog rada, tu su mnogo važniji komšijski odnosi i ugled kakav imate u društvu ili koliko ste prepoznati u lokalnoj sredini kao neko ko može nešto uraditi. Programi su nešto što se donosi na vrhu stranke i što bi trebalo implementirati na lokalnom nivou, ali se bojim da toga nemamo na ovim izborima", ocijenio je Puhalo.
Odmjeravanje snaga pred "velike izbore"
Lokalni izbori se kod nas svode na neku vrstu odmjeravanja snaga pred opće izbore, smatra prof. dr. Asim Mujkić, s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Ovakvo nešto su priznali i pojedini politički lideri u našoj zemlji. Lokalni izbori u BiH se još uvijek smatraju malim izborima ili svojevrsnim testom i ispitivanjem javnog mnijenja.
"Većina političara koji su na listama kandidiraju teme koje uglavnom pripadaju onom što čujemo za opće izbore, što samo po sebi znači da je ovakav politički ustroj daleko od građanina, lokalne zajednice i njenih stvarnih problema. Ne vidim značajniju razliku u odnosu na prošle lokalne izbore. Opet se tu govori o stvarima koje su na ovaj ili onaj način pitanja vitalnog nacionalnog interesa. Lokalni izbori su instrumentalizirani u korist općih, koji će biti za dvije godine. Ovdje se odmjeravaju snage unutar pojedinog etničkog korpusa, koliko koje elite imaju prolaz kod naroda. Kod nas su i opći izbori ustvari partikularni, jer su to uglavnom izbori između suprotstavljenih političkih elita unutar samo jednog etno-nacionalnog korpusa", kaže profesor Mujkić za Klix.ba.
Na osnovu svega ovoga nameće se zaključak da će 3.144.296 građana s pravom glasa, bez Mostaraca, moći izabrati najdopadljiviju šarenu lažu unutar svog nacionalnog korpusa, kako to uostalom i čine već godinama unazad.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
