Kako vlasti u RS-u pokazuju da se ipak plaše krivične odgovornosti zbog nepoštivanja Ustavnog suda
Geodetska uprava RS-a predlagač je drugog po redu spornog Zakona o imovini RS-a uprkos činjenici da je Ustavni sud BiH decidno već odlučio da entiteti ne mogu prisvajati državnu imovinu i da je potrebno da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donese zakon o državnoj imovini.
Krivični zakon BiH propisuje da "ko drugog s umišljajem podstrekava da učini krivično djelo kaznit će se kao da ga je sam učinio" te da da je takvo nešto propisana kazna zatvora od minimalno tri godine kao i da čak ako krivično djelo ne bude ni pokušano, kaznit će se kao pokušaj.
Taj zakon je u direktnoj vezi sa članom 239. Krivičnog zakona koji propisuje da će službeno lice, između ostalih i u institucijama entiteta, a koje odbije da izvrši konačnu ili izvršnu odluku Ustavnog suda, ili spriječi da se takva odluka izvrši ili na drugi način onemogućava njeno izvršavanje, kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Ustavni sud je već odlučio da RS nema ustavnu nadležnost da regulira pravnu materiju imovine 22. septembra 2022. godine, nakon čega je Uprava za geodetske poslove RS-a predložila Vladi RS-a novi zakon o nepokretnoj imovini.
Odluka suda je konačna i obavezujuća te je navedeno da je sporni zakon u cjelosti protuustavan.
Da je moguće da Tužilaštvo BiH djeluje u ovome predmetu indirektno je potvrdio i predsjedavajući Narodne skupštine RS-a Nenad Stevandić koji je kazao kako je potrebno donijeti posebnu odluku kojom će se "zaštititi ljudi koji knjiže imovinu".
Iz Uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove već su se obratili javnosti nedefiniranim stavom da će nastaviti obavljati poslove u skladu sa zakonima RS-a koji su na "pravnoj snazi".
Tada Ustavni sud nije donio privremenu mjeru kojom bi se zabranila primjena Zakona o nepokretnoj imovini, ali jeste dan poslije.
Niko ne zna šta se događa u toj instituciji i da li je državna imovina već knjižena na entitet, a to nećemo saznati dok se na državnom nivou ne odluči o sprovođenju revizije upisa vlasništva na cijeloj teritoriji BiH.
Ocjena ustavnosti spornog Zakona o imovini
Dejtonski mirovni sporazum ima karakter međunarodnog sporazuma koji je potpisala Republika Bosna i Hercegovina 1995. godine što znači da se on provodi u njenom pravnom sistemu i da se propisi koji su važili prije toga nastavljaju, odnosno postoji njihov kontinuitet sve dok država ne donese drugačiji propis.
"Mi smo ukazali na to da se pitanja državne imovine mogu rješavati u okviru važećih propisa koje je RBiH donijela samostalno ili preuzela od nekadašnje Socijalističke republike BiH i tom pogledu tada nije bilo entiteta, tako da se pojavljuje jedan neovlašten administrativni organ koji pokušava da priskrbi državnu imovinu, što se ne može dogoditi", objasnio je nedavno Slaven Kovačević, savjetnik u kabinetu člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.
Šta se može dogoditi?
Vlasti iz RS-a već su istakle kako žele postati vlasnici 16.000 jedinica državne imovine, a budući da najavljuju i nova zakonska rješenja koja za cilj imaju zaštititi od procesuiranja svakoga ko krene u poduhvat stavljanja svog potpisa na proces knjiženja imovine nakon odluka Ustavnog suda, zapravo potvrđuju dvije činjenice.
Prva je da se bez obzira na sve izjave upućene Ustavnom sudu BiH o tome kako je ta institucija "politička", priznaje njegov vrhovni autoritet tumačenja ustava budući da će NSRS dostaviti i svoj odgovor na zahtjeve o ocjeni ustavnosti Zakona o nepokretnoj imovini. Drugi put.
Druga činjenica je da su vlasti manjeg bh. entiteta svjesne odredbi Krivičnog zakona BiH koji jasno propisuje šta znači neprovođenje odluka Ustavnog suda te da bi se državno Tužilaštvo moglo uključiti u proces.
Političare je teško procesuirati jer je vrlo zahtjevno dokazati da podstrekuju službenike da vrše radnje koje imaju obilježja krivičnog djela, ali će biti interesantno vidjeti ko će od službenika biti dovoljno hrabar da služi kao svojevrsno topovsko meso i krene u knjiženje vlasništva državne imovine na nekoga ko nije njen titular.
U ovome slučaju krivična prijava odnosno istraga u predmetu može se odmah uraditi po službenoj dužnosti, pa ostaje da se vidi da li će prvi put državno Tužilaštvo pokrenuti konkretnu radnju u slučajevima nepostupanja po odlukama Ustavnog suda.
