BiH
26

Kad su u pitanju prava žena u BiH, stojimo u mjestu i situacija je ista zadnje tri godine

Piše: L. Č.
(Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Sarajevski otvoreni centar je pripremio tzv. narandžasti izvještaj, tj. godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava žena u Bosni i Hercegovini koji dokumentuje trenutno stanje u našem društvu.

Narandžasti izvještaj donosi informacije po brojnim pitanjima, kao što su pravna i institucionalna, obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvena zaštita, politička participacija, rodno zasnovano nasilje, ratno seksualno nasilje i trgovina ljudima.

Kroz sam izvještaj članovi Sarajevskog otvorenog centra ne samo da predstavljaju stanje, nego i daju konkretne preporuke za sve nivoe vlasti i smjernice o tome na čemu bi se trebalo raditi u narednom periodu kako bi se unaprijedilo trenutno stanje ljudskih prava žena.

Inela Hadžić, programska koordinatorica Sarajevskog otvorenog centra navodi kako je situacija u BiH kad su u pitanju prava žena, bar sudeći prema podacima zadnja tri izvještaja SOC-a potpuno ista.

"Najveći broj žena se nalazi upravo u uslužnom sektoru gdje su i plate najmanje, što znači da se rad žena i dalje potcjenjuje i na neki način stavlja u položaj u koji je bio i prije nekoliko stotina godina. Iako je u BiH doneseno novo zakonodavstvo koje se tiče prava radnika, te tako zakon o radu u FBiH i RS ovaj put, za razliku od ranije, izričito zabranjuje diskriminaciju žena i osigurava ravnopravnost na tržištu rada, to u praksi nije tako, te cijeli spektar neprovođenja prava žena koje su zagarantovane zakonom dovodi do njihove neravnopravnosti na tržištu rada", kazala je Hadžić.

Dodala je kako su kroz obrazovanje najviše diskriminisane žene koje imaju neku vrstu invaliditeta, kao i djevojčice Romkinje.

"Kad govorimo o pravima žena u obrazovnom sistemu, slika nije loša, no kada se osvrnemo na određene marginalizirane i ugrožene kategorije, ta slika je katastrofalna već godinama."

Saša Gavrić, direktor otvorenog centra ističe značaj osmog marta u borbi za prava žena.

"Osmi mart je pretvoren u jedan praznik odavanja počasti ili priznanja našim majkama, ženama u familiji, kolegicama na poslu ili u školi i našim partnericama. Ali izgubio je onu političku moć zbog čega je on i pokrenut, a to je bio ustvari jedan vrlo feministički otpor žena prema patrijarhatu i društvenom položaju žene prije 100 i nešto godina. Upravo povratak tom političkm elementu osmog marta je neophodan i u BiH, da se ne bavimo konzumerističkim pitanjima u kontekstu toga koji će poklon biti kupljen, nego onim šta smo uraditi u proteklih godinu dana i šta treba uraditi u narednih godinu", kaže Saša Gavrić.