Jučer ustaša, danas simbol "domoljublja": Kako je HDZ stavio Thompsona u službu politike i historijskog revizionizma

Fenomen Marka Perkovića Thompsona odavno više nije muzički kuriozitet. On je postao prvorazredno oružje u rukama HDZ-a za discipliniranje biračkog tijela, historijski revizionizam i ušutkavanje svakog oblika opozicije.

Da bi se shvatila opasnost trenutne politizacije i normalizacije Marka Perkovića Thompsona u javnom i političkom prostoru, imperativ je podsjetiti na njegovu prošlost, historiju njegovog djelovanja tokom devedesetih godina, te na ono što je on otvoreno govorio i šta njegova muzika suštinski predstavlja.

Od ratnih rovova do državnog projekta

Thompsonov uspon započeo je u vihoru ratnih devedesetih, kada je njegova pjesma "Bojna Čavoglave", sa svojim prepoznatljivim uvodom i ustaškim pozdravom "Za dom spremni", postala nezvanična himna hrvatskih snaga. Međutim, ono što se u ratnom kontekstu moglo tumačiti kao sirovi alat za podizanje vojnog morala pred nadmoćnijim neprijateljem, u mirnodopskim uslovima preraslo je u sistematski projekt historijskog revizionizma.

Historijski revizionizam, u kontekstu Thompsonove karijere, ne ogleda se u pukom pjevanju o domovini, već u svjesnom, planskom i kontinuiranom izjednačavanju tekovina Domovinskog rata sa zloglasnim naslijeđem Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Kroz decenije, njegov muzički opus i vizuelni identitet služili su kao most preko kojeg se neofašistička ideologija i ustaška ikonografija bezbjedno prebacuju iz opskurnih ekstremističkih krugova u sami centar popularne kulture. Glorifikacija NDH nije bila skrivena u podtekstu, ona je bila eksplicitno izvikivana, dizajnirana i prodavana masama.

Najmračnija epizoda koja nepobitno dokazuje duboku povezanost Thompsona sa historijskim revizionizmom jeste njegovo izvođenje pjesme "Jasenovac i Gradiška Stara". Iako su razni apologeti, desničarski mediji i politički zaštitnici godinama pokušavali relativizirati ovaj čin, tvrditi da je riječ o montaži ili medijskoj manipulaciji, historijske činjenice i njegova vlastita priznanja govore drugačije.

Prema dostupnim i višestruko potvrđenim podacima iz 2004. godine, sam Thompson je, suočen sa neoborivim snimcima, priznao da je pjevao ovu stravičnu pjesmu. Ova pjesma nije nikakva bezazlena provokacija, to je morbidna oda logorima smrti, klanju srpskog stanovništva i slavljenju Maksa Luburića, jednog od najbrutalnijih i najkrvavijih ustaških zločinaca i zapovjednika koncentracionog logora Jasenovac.

Činjenica da osoba koja je aktivno, svjesno i s namjerom pjevala o "Jasenovcu i Gradiški Staroj" kao o mjestima navodnog nacionalnog ponosa danas može uživati status ultimativne nacionalne ikone. Može uživati pokroviteljstvo najviših političkih struktura, svjedoči o dubokoj moralnoj propasti i amneziji društva koje ga slavi.

S vremenom, kako su geopolitičke okolnosti i procesi pristupanja Republike Hrvatske Evropskoj uniji zahtijevali umjereniju retoriku, Thompson je vizuelno "očistio" svoj izričaj. Ustaške uniforme i crne košulje zamijenjene su ušminkanim nacionalnim simbolima i mačevima, no esencija je ostala ista. Ustaški pozdrav "Za dom spremni" na početku koncerata ostao je kao jasan signal njegovoj najvjernijoj publici. Jasno daje doznanja da ideološka srž mržnje i ekskluzivizma nikada nije napuštena, već je samo prilagođena novim pravilima igre.

Širokobriješka epizoda

Koliki politički kapital Thompson donosi HDZ-u postalo je jasno na historijskom megakoncertu na zagrebačkom Hipodromu u julu 2025. godine. Pred oko pola miliona ljudi, uz prisustvo najviših državnih dužnosnika Republike Hrvatske, državni aparat je bespogovorno kapitulirao pred njegovom masovnom bazom. Legitimizirali su ga kao ultimativnog arbitra "domoljublja".

Kapitalizirajući taj trijumf, fokus je prebačen na BiH. Odabrana lokacija bio je Široki Brijeg. Međutim, za razliku od Zagreba, događaji u Hercegovini pretvorili su se u nesputanu manifestaciju historijskog revizionizma.

Masa je otvoreno skandirala slogane zločinačkog ustaškog režima, uz nacističko salutiranje i isticanje fotografija ratnih zločinaca. Ove potresne scene brutalno su demantovale PR strategiju Thompsonovog tima o "slavlju ljubavi", svjedočeći o duboko ukorijenjenoj radikalizaciji mlađe populacije koja nije ni učestvovala u ratovima devedesetih.

Za razliku od zagrebačkog spektakla koji je, zbog ogromnog prisustva medija i državnog vrha, donekle zadržan u prividnim granicama kontrolisanog populizma, događaji u Širokom Brijegu pretvorili su se u otvorenu, nesputanu i jezivu manifestaciju historijskog revizionizma i glorifikacije najmračnijih poglavlja iz perioda Drugog svjetskog rata.

Ono što se desilo tokom koncertnog vikenda u Širokom Brijegu nepovratno je srušilo mit o "čistom patriotizmu". Stotine, a prema nekim izvještajima i hiljade posjetitelja, masovno su i potpuno otvoreno skandirale slogane zločinačkog ustaškog režima, s posebnim akcentom na "Za dom spremni".

Događaj je obilovao isticanjem simbola koji direktno odražavaju taj slogan, uključujući i nacističko salutiranje visoko uzdignutom desnicom i nošenje i isticanje fotografija osuđenih ratnih zločinaca iz novije i starije historije. Ove potresne scene, koje su brzo obišle društvene mreže i medije u cijelom regionu, nisu bile incidentne prirode niti djelo "šačice izolovanih provokatora",

Sastanak 19. januara: Čovićev pečat i poruka moći

Preljevanje Thompsonovog radikalizma iz Hrvatske u BiH nije se desilo slučajno, niti stihijski. Sve je pažljivo orkestrirano iz samog vrha HDZ-a BiH. Ključni trenutak koji to dokazuje dogodio se 19. januara 2026. godine, poslije koncerata u Širokom Brijegu.

Tog dana, lider HDZ-a BiH Dragan Čović održao je zvanični sastanak s Thompsonom, a fotografija s tog susreta pomno je plasirana u javnost. U kontrolisanom društvu, ovakve fotografije su kodirane poruke. Objavom slike, Čović je Thompsonu dao status nedodirljive, štićene osobe od "nacionalnog interesa".

Tim potezom, Čović je preventivno ušutkao svaku mogućnost kritike unutar institucija, univerziteta i medija u Hercegovini. Kada su se u Širokom Brijegu podigle stotine ruku u nacistički pozdrav uz skandiranje "Za dom spremni", niko nije smio reagovati, jer su svi znali da iza bine, ideologije i izvođača stoji lično vrhovni vođa Hrvatskog narodnog sabora (HNS).

Dok je HDZ šutke odobravao fašističko orgijanje na terenu, maska "uglađenih proevropskih lidera" dovedena je u pitanje. Nerezidentna ambasadorica Galit Peleg otvoreno je i nediplomatski oštro osudila nacističko salutiranje, upozoravajući da relativizacija apsolutnog zla uništava društvo i truje omladinu.

Krovne organizacije UN, OSCE i EU izdale su sinhronizovana saopštenja, upozoravajući na "opasnost od normalizacije ekstremizma" i pozivajući na hitne istrage.

Vrhunac licemjerja: Kraj prava na prigovor

Slučaj instrumentalizacije Thompsona šalje katastrofalnu poruku, ali i trajno mijenja pravila političke igre u Bosni i Hercegovini. Politika Dragana Čovića i HDZ-a decenijama se u Sarajevu i pred međunarodnom zajednicom pozicionira kao žrtva majorizacije, tvrdeći da su oni ekskluzivni nosioci "evropskih vrijednosti" i brana od navodnog istočnog i unitarističkog radikalizma.

Nakon Širokog Brijega i fotografije od 19. januara, ta je iluzija mrtva.

Kakvu poruku šalje HDZ? Šalje poruku da je spreman žrtvovati osnovne civilizacijske vrijednosti samo da bi nahranio najradikalnije elemente svog biračkog tijela. Suštinski, Dragan Čović i HDZ BiH ovim su trajno i bespovratno izgubili moralno pravo da bilo kome u Bosni i Hercegovini u budućnosti prigovore bilo šta. Licemjerno je žaliti se na tuđi nacionalizam, dok lično sponzorišeš izvođača čiji fanovi salutiraju nacističkim pozdravom.

Licemjerno je tražiti razumijevanje za vlastiti politički položaj i zaštitu prava, dok istovremeno pružaš institucionalni štit ideologiji koja je sistemski uskraćivala pravo na život drugima. Licemjerno je pozivati se na Brisel, dok omladina u srcu Hercegovine skandira parole iz najmračnijeg perioda Drugog svjetskog rata.

Hrvatsko društvo u BiH ostavljeno je na cjedilu, zarobljeno između HDZ-ove potrebe za moći i opasnog historijskog revizionizma. Šteta nanesena ugledu ovog naroda je ogromna. Nakon zagrljaja s Thompsonom i šutnje na ustaštvo, svaka buduća žalba HDZ-a na "radikalizam" drugih neće biti ništa drugo do prazno, licemjerno politikanstvo kojem više niko ozbiljan ne bi trebao vjerovati.