@Proljetni cvijet: Drugim rijecima, gledas svoj interes (rado bi na proteste ali ti je posao preci) a drugima popujes sto se oni ne bune nego gledaju neki svoj interes. Maaaalo licemjerno. Malo. A imate drugi clanak (Ono o puno filmova) gdje je covjek fino objasnio zasto od ovog nema nista. Ukratko: Nema drustvene promjene dok se DRUSTVO ne promijeni. Sto ce kod nas biti ocito tek kad pomremo na jedno... milion-dva. Tj. Dok onih milion sto ne glasa ne budu manjina manja od trenutnog brojnog stanja vodecih nacionalnih stranaka - i time se tim strankama ukine to "glasanje neglasanjem". Pa kad nam za uspostavu vlasti na nivou drzave bude dovoljno 100.000 glasova, tj. po par hiljada po kantonu i RSu - eh onda cemo imati drugacije drustvo. Bez da mrdnemo guzicom. Sto nam je ocito osnova svakog plana. Jer trecina ne glasa. A kad jedan covjek sjedi na cesti i nece negdje da ide trebaju ili dvojica da ga nose - ili da idu svojim poslom a on nek sjedi dok ne nahladi dupe i umre od nahlade. Sto se upravo odvija uzivo. Samo jako sporo pa nam je tesko za primjetiti, ali da se nazrijeti ako se zaskilji i pogleda unazad na proteklih 20 godina.

@astipitu, slazem se u dosta toga recenog, ali moja poenta je bila u slijedecem.. Ljudi, prije svega mladi, koji su besposleni, bez ikakve perspektive za buducnost, vrijeme gube zaleci se na uzasno stanje u zemlji, pri tome ispijajuci kaficu po cijeli dan i to na racun roditelja. E, sad ja koja radim i zaista ne mogu izaci, sam licemjerna, a ovi nisu?! Jasno je da se kod nas stanje na ovakav nacin tesko moze promjeniti, a postavlja se i pitanje koliko ljudi uistinu zele promjene ako glasaju za iste ili uopste ne izlaze?