Ekološki i društveni značaj endemske ljepotice munike je deset puta veći od sirovinskog
"Poznato je da na prostoru Evrope postoje pojedina uža područja na kojima se nalazi veliki broj endemičnih, reliktnih, rijetkih i za nauku vrlo interesantnih vrsta. Jedno od takvih prostor je i prostor hercegovačkih planina: Prenj, Čvrsnica, Čabulja i Velež koje je označeno kao "hercegovački endemni razvojni centar". Definitvno endemične biljne vrste su i najzanimljivije za nauku, a ovdje osim širih balkanskih, dinarskih, ilirskih endema kao što su: hercegovački zvončić - Campanula hercegovina Degen et Fiala, tilovina - Petteria ramentacea (Sieber) C. Presl, autariatska krčagevina - Amphoricarpos autariatus Blečić et Mayer, prenjska kamenika - Saxifraga prenja Beck itd., nalazimo i neke stenoendemične vrste kojih ima samo ovdje i nigdje drugo na svijetu, kao što su: hercegovačko zvonce - Edraianthus hercegovinus K.Malý, Hadnel-Macetijeva mišjakinjica - Minuartia handelii Mattf., prenjska ljubičica - Viola prenja G. Beck itd. što dovoljno govori o važnosti za očuvanje ovih prostora", kaže nam u uvodu razgovora za Klix.ba mr. Aldin Boškailo, profesor biologije na Univerzitetu Džemal Bijedić.
Munika odnosno Pinus heldreichii Christ (sinonim Pinus leucodermis Antoine) je vrlo zanimljiva biljka koju je opisao čuveni Švicarski botaničar Hermann Christ 1863. godineu časopisu Verhandlungen der naturforschenden Gesellschaft in Basel.
"Munika je zastupljena na Balkanskom i Apeninskom poluotoku. Na prostoru Balkanskog poluotoku rasprostranjena je na području Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Makedonije, Albanije, Grčke i Bugarske, a na Apeninskom poluotoku nalazi se na jugu Italije nekoliko malih populacija u regijama Calabria i Basilicata. Na prostoru naše zemlje nalazi se na planina hercegovačkog endemnog razvojnog centra (Prenj, Čvrsnica, Čabulja, Velež) gdje ima i najbrojnije populacije i upravo na ovom prostoru munika daje svoj neprocjeniv biogeografski pečat. Također susreće se i na planina Orjen, Vran i Hranisava. Na planinama hercegovačkog endemnog razvojnog centra munika gradi više endemo reliktnih zajednica koje su neprocjenjive vrijednosti kao što su: Pinetum nigrae-leucodermis Fukarek 1966, Senecio-Pinetum leucodermis Fukarek 1966, Pinetum heldreichii mediterrano-montanum Blečić et Lakušić 1969, Mugheto-Pinetum leucodermis Fukarek 1966, Pinetum heldreichii subalpinum Fukarek 1967,Amphoricarpo-Pinetum heldreichii Fukarek 1967, Potentillo speciosae-Pinetum heldreichii Redžić 2004, Moltkaeo-Pinetum heldrechii Redžić 2004itd. Novija istraživanja su pokazala da munika ima izuzetno veliku korist, koje se sa ekološkog i društvenog aspekta pokazala čak deset puta veće od privredne (sirovinske). Također, potrebno je naglasiti i činjenicu da se munika nalazi na Crvenoj listi flore Federacije Bosne i Hercegovine Bosne i Hercegovine, a u IUCN crvenoj listi je u grupi ugroženih vrsta s malim rizikom", dodaje Boškailo.
Ovogodišnji požari, kao i stalne nelegalne sječe, zabrinule su mnoge, a posebno struku koja je svjesna značaja munike.
"Zaista, ovo je nevjerovatno šta nam se događa. Naime, mi smo zemlja koja se odlikuje visokim stepenom biološke raznolikosti. Ako posmatramo vaskularnu flore BiH spadamo u sami vrh evropskih zemalja po bogatstvu vaskularne flore u odnosu na površinu zemlje. Do danas je registrovano oko 4.500 biljnih taksona. Poseban segment unutar flore svake zemlje definitivno zauzimaju endemične biljne vrste za koje se procjenjuje da u Bosni i Hercegovini ima oko 500 taksona od kojih je znatan broj svoj mir i utočište upravo našao na hercegovačkim planinama Prenj, Čvrsnica i Čabulja. Zbog toga, ovaj prostor je jedan od najznačajnijih endemnih razvojnih centara ne samo na prostoru Balkanskog poluostrva i jugoistočne Evrope, nego i znatno šire te se pravom uvrštavaju područja od izuzetne globalne vrijednosti, gdje se i danas odvijaju procesi endemogeneze", navodi profesor Boškailo.
Na Bosne i Hercegovine registrovano je čak 252 ekosistema koje izgrađuju 11 bioma. Više od 40 posto vegetacijskih klasa BiH sadržano je u vegetaciji Evrope, što je zaista impozantan podatak.
"Međutim, to prirodno bogatstvo ne znamo adekvatno koristiti i staviti u funkciju održivog razvoja kao što to rade brojne druge evropske zemlje koje nemaju ni približnu biološku vrijednost kao mi. Svake ili skoro svake godine mi imamo problema sa požarima. Šteta od samih požara za biljni svijet je neprocjenjiva i to doslovno. U posljednjih dvadesetak godina mnoge vrste su ugrožene ili su dovedene do ruba istrebljenja, upravo zbog požara. Nelegalna sječa šuma također predstavlja ozbiljan problema već duži niz godina ne samo na prostoru Prenja, Čvrsnice, Čabulje nego i cjelokupne Bosne i Hercegovine. Sječa šuma ima izrazito negativan utjecaji na cjelokupni ekosistem, gdje može dovesti i do gubitka određenih vrsta i uzrokovati različite vidove degradacije staništa. Također, prekomjerna sječa šuma dovodi do erozije i ispiranja zemljišta, a s vremenom ima i direktan negativan utjecaji na čovjeka", kaže naš sagovornik.
Profesor Aldin Boškailo siguran je šta treba uraditi po pitanju zaštite ovog područja, ali i ugroženih vrsta.
"U narednom periodu trebalo bi više raditi na zaštiti i očuvanje prirodnih resursa općenito, jer najbolja zaštita određenih vrste je upravo zaštita njenog staništa. Prema tome jasno je da je određena područja u Bosni i Hercegovini koja obiluju svojim prirodnim bogatstvima, kakvo je i ovo područje hercegovačkog endemnog razvojnog centra, neophodno što prije zaštiti i staviti u funkciju održivog razvoja jer bi na taj način zasigurno dobili mnogo sa više aspekata. Budući da danas postoje ozbiljne indicije da se među ovim endemičnim i reliktnim vrstama nalaze brojne ljekovite vrste koje će pomoći u liječenju nekih danas zloćudnih bolesti, međutim one još uvijek nisu dovoljno proučene sa farmakološkog i farmakognezijskog aspekta. Definitivno uz to potrebno je raditi na edukaciju i podizanje svijesti oko važnosti biološke raznolikosti i potrebi njenog očuvanja uz adekvatno učešće i medija", zaključuje Boškailo s Univerziteta Džemal Bijedić.
Muamer Brekalo, ekološki aktivista posebno aktivan na tom području, kaže nam da su požari 2012. godine bili apokaliptični za te prostore, kao i za same ugrožene i rijetke vrste, a posebno za projekat stvaranja i proglašenja Nacionalnog parka Prenj.
"Ove požare na Prenju i Rujištu doživljavam jako emotivno. Ljut sam, svašta bih rekao, zbog problema sa kičmom ovo je prvi put da ne mogu da učestvujem u gašenju. To me baš teško pogađa. Od munike, te endemske ljepotice nije ostalo ništa. Ekocid u pravom smislu riječi. San o nacionalnom parku Prenj je više nemoguć, a podsjetio bih da je Austro-ugarska monarhija Prenj zvala Južnim Alpama. Park prirode Rujište to ionako nije poslije velikog požara iz 2012. godine", kaže nam rezignirano Brekalo.
