Roditelji obično dvojako reaguju na ovu pojavu među djecom - ili zapažaju najmanje promjene i najprikrivenije znake ili negiraju da takvo nešto postoji među djecom.
Prema nekim shvatanjima, uzrast djeteta u trenutku saznanja o rođenju mlađeg brata ili sestre ima značajnu ulogu u nastanku ljubomore. Djeca do osamnaest mjeseci obično ne pokazuju značajnije reagovanje na novorođenu bebu, kao ni djeca školskog uzrasta koja imaju već izgrađene odnose sa vršnjacima, pa obično preuzimaju ulogu zaštitnika u odnosu s bebom.
Najosjetljivija su djeca oko treće godine, koja su još uvijek zavisna od roditelja i sa još uvijek neizgrađenom mrežom vršnjaka pa dolazak novog člana doživljavaju kao gubitak ljubavi i pažnje. Smatra se da, ukoliko je razlika među djecom veća od deset godina, ona odrastaju i vaspitavaju se kao jedinici pa je rivalstvo minimalno.
Ljubomora ima mnogo lica, čak i kada se to ne vidi, ona može biti prisutna. Može postojati u neprekidnoj želji za takmičenjem, agresivnoj težnji za popularnošću, beskrajnoj darežljivosti ili pohlepi. Nepodnošenje poraza, potreba za stalnim isticanjem i više nego što se može podnjeti ili pak povlačenje u sebe, osjećaj poraženosti i prije borbe, bježanje u posljednje redove i mnoga druga.
Odrasli ne bi smjeli namjerno izazivati ljubomoru i podsmijavati se djetetu zbog takvih osjećanja, već bi to trebalo u samom početku suzbijati i kloniti se takvih situacija. Izbjegavajte svako upoređivanje djece i pretjerano maženje samo jednog deteta.
Čim primijeti ponašanje kojim se ispoljava ljubomora, roditelj treba preispitati i svoje postupke. Ljubomora utječe na život djeteta više nego što se nama čini i može ostaviti neizbrisiv trag na njegovu ličnost. Dobri odnosi u porodici će spriječiti ovakvo neželjeno ponašanje.
