Predsjedavajući VM
12

Intervju / Denis Zvizdić: Odgovore na Upitnik EK prevodit će isključivo domaće agencije

Razgovarao: Ervin Mušinović
Denis Zvizdić (Foto: Arhiv/Klix.ba)
Denis Zvizdić (Foto: Arhiv/Klix.ba)
Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić rekao je u intervjuu za Klix.ba kako će od entitetskih vlada tražiti jasnu podršku setu zakona o akcizama s obzirom na to da su pojedini entitetski zvaničnici tvrdili da postoje i druge alternative za izgradnju autoputeva. Sa Zvizdićem smo razgovarali i o radu Vijeća ministara BiH, spekulacijama o kandidaturi za člana Predsjedništva BiH, ali i blokadama na evropskom putu.

Set zakona o povećanju akciza u BiH pao je u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Vi ste već najavili da ćete set zakona ponovo uputiti u parlamentarnu proceduru, na koji način je to moguće uradit i postoji li većina za usvajanje zakona?

U vezi sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama postoji nekoliko činjenica na kojima možemo bazirati potrebne projekcije, odnosno hodogram dešavanja u vezi s mogućim upućivanjem zakona u parlamentarnu proceduru.

Prva nesporna činjenica jeste da će sredstva od akciza na naftu i goriva biti korištena isključivo za izgradnju saobraćajne infrastrukture, a ne za "krpljenje" budžetskih rupa, kako to pokušavaju spinovati predstavnici opozicije.

Druga činjenica o kojoj su detaljno upoznati svi koji učestvuju u procesima odlučivanja i koja je više puta jasno i detaljno obrazložena, jesu višestruki benefiti koje bi BiH imala, posebno u segmentu dalje izgradnje koridora 5C i proširenja mreže magistralnih puteva na teritoriji čitave BiH. Riječ je o jedanaest dionica na Koridoru 5C u ukupnoj dužini od 85 km u prvoj fazi, sanaciji i izgradnji brojnih dionica magistralnih pravaca u ukupnoj dužini većoj od 200 km, izgradnji tzv. "trećih traka" u dužini od 110 km, o trinaest zaobilaznica oko bh. gradova, sanaciji i izgradnji više desetina tunela i mostova, itd. Dakle, ne postoji nijedan dio BiH na kojem ne bi bio realiziran neki od projekata cestogradnje.

Treća činjenica jeste da su cijene goriva, kao i akcize, u BiH najjeftinije i najniže u regionu, posebno u odnosu na Srbiju i Hrvatsku, kao i da cijene robe i usluga nisu pratile drastičan pad cijene nafte u posljednjih nekoliko godina, što vodi ka zaključku da povećanje akciza ne bi vodilo ka drastičnoj promjeni indeksa cijena robe i usluga.

Četvrta činjenica jeste da izgradnja infrastrukture ima multiplikativan karakter i da vodi ka potrebnom angažovanju domaćih kompanija i otvaranju novih radnih mjesta te povećanju ukupne konkurentnosti bh. privrede.

Što se tiče hodograma mogućih dešavanja, on je sljedeći: početni korak je da Upravni odbor UIO izradi i Vijeću ministara BiH uputi prijedlog seta zakona koji uključuje i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama. Poslije toga očekujemo jasnu i transparentnu podršku vlada entiteta, a posebno resornih ministarstava i javnih preduzeća koja se bave izgradnjom autoputeva i puteva, jer će oni, a ne VMBiH, koristiti i implementirati sredstva od prikupljenih akciza na naftu i biogoriva.

Ovo posebno naglašavam, i na stavovima entiteta ćemo insistirati, jer smo nerijetko s tog nivoa slušali da osim akciza postoje i neke druge alternative za izgradnju autoputeva i magistralnih cesta, pa zbog toga s velikim zanimanjem očekujemo, ili da se da nedvosmislena podrška usvajanju zakona o akcizama, ili da nam se obrazlože teoretski i praktični modeli tih alternativa.

Uz stavove entitetskih institucija očekujemo i pozitivne stavove struke, koji su i ranije jasno prezentirani, i koji će, barem za mene, biti ključni orijentir za daljnje djelovanje. Poslije toga, set zakona može ići na VM, pri čemu očekujem da članovi VMBiH dođu s jasnim stavovima koji će pokazati da li postoji politički dogovor, odnosno jasna parlamentarna većina. Ovdje posebno naglašavam da je neophodno usmjeriti fokus na političke partije koje čine postojeću vladajuću koaliciju na nivou BiH i koja još uvijek u Parlamentarnoj skupštini BiH ima numeričku većinu. Zadatak koalicionih partija, a ne Vijeća ministara, jeste da se osigura konsenzus unutar koalicije i da brojčana postane i stvarna većina, jer će to biti conditio sine qua non da se ponovo krene u proceduru predlaganja seta zakona. Ako se uz zastupnike iz pozicije osiguraju glasovi zastupnika i iz drugih zainteresiranih partija, to će predstavljati dodatnu podršku usvajanju ovog važnog seta zakona.

Svi smo svjesni turbulencija u političkoj koaliciji na državnom nivou koje su rezultirale nepostojanjem većine u Parlamentarnoj skupštini BiH. U kojoj mjeri to predstavlja otežavajuću okolnost u smislu rada Vijeća ministara BiH?

Ne može se postići, a ni očekivati, puna efikasnost rada Vijeća ministara BiH bez stabilne većine u Parlamentarnoj skupštini BiH. Svjedoci smo da u posljednje vrijeme koaliciona većina ne funkcionira u punom kapacitetu i mislim da će, s obzirom na to da je izborna kampanja već počela, selektivna podrška ostati kao dominantna matrica djelovanja. Nažalost, takav pristup je u posljednjih nekoliko mjeseci već postao dio prakse, jer zakoni koje Vijeće ministara usvoji jednoglasno, a uputili smo u dosadašnjem mandatu više prijedloga zakona nego bilo koje vijeće ministara u istom periodu prije nas, ne dobivaju podršku koalicije u parlamentarnoj proceduri. Prema tome, nestabilnost parlamentarne većine će sasvim sigurno biti otežavajuća okolnost za budući uspješan rad VMBiH, kao jednog od ključnih generatora evropskih i ekonomskih procesa, jačanja vladavine prava i unapređenja regionalne i međunarodne saradnje.

Još uvijek se u praksi nije pokazala funkcionalnost mehanizma koordinacije. Kada možemo očekivati praktično testiranje i koliko je uopće mehanizam koordinacije funkcionalan s obzirom na to da se odluke donose konsenzusom?

Mehanizam koordinacije je odraz ustavno-političkog uređenja BiH i on može biti funkcionalan ako svi akteri sa retorike i deklarativnog opredjeljenja za evropski put BiH pređu na iskreno i praktično djelovanje. U ovom trenutku imamo situaciju da su sve institucije s nivoa BiH, kao i ustavno nadležne institucije s nižih nivoa vlasti u potpunosti angažovane na realizaciji svih aktivnosti u vezi s Upitnikom EK, osim institucija RS-a koje još uvijek u jedinstveni informacioni sistem nisu dostavile svoje prijedloge odgovora. To ustvari predstavlja jedan oblik "tihe opstrukcije" i ciljanog odugovlačenja svih jasno definiranih procedura. Riječ je o stalnim pokušajima da se procesi EU integracija uslove i povežu s ostvarenjem aktuelnih političkih ciljeva ili s realizacijom finansijskih aranžmana kao što je npr. aranžman s MMF-om.

Pozitivan podatak, koji čitav proces još uvijek drži u prihvatljivoj dinamici, se ogleda u činjenici da je do sada u jedinstveni informacioni sistem na nivou BiH uneseno blizu 20.000 stranica prijedloga odgovora na 3.242 pitanja, što dokazuje da postoji visok nivo razumijevanja i koordinacije kompletnog procesa. S obzirom na to da su u međuvremenu definirane i tematske radne grupe, očekuje se da u narednih nekoliko sedmica svoje odgovore dostavi i RS, čime bi bila kompletirana baza za brzu izradu jedinstvenih odgovora ispred BiH.

Nedavno ste predstavili rezultate rada Vijeća ministara BiH. Vidljiv je napredak, kako u smislu evropskih integracija, tako i u kontekstu ostalih procesa. Je li se moglo više uraditi?

Spektar nadležnosti i poslova koje obavlja VMBiH ima tako veliki dijapazon i takav nivo složenosti da je teško kazati da ste u potpunosti zadovoljni postignutim napretkom. Ipak, postignuti progres i ostvareni rezultati su vidljivi, mjerljivi i kredibilni. U mandatu ovoga Vijeća ministara je, poslije osam godina zastoja, obnovljen i ubrzan evropski put BiH, imamo najbolje ekonomske parametre, rast BDP-a od 3 posto, rekordan izvoz i rekordnu pokrivenost uvoza izvozom, rast industrijske proizvodnje, rekordan broj turističkih posjeta, nova radna mjesta itd. Osim toga, ovo Vijeće ministara je za samo 25 mjeseci svoga rada održalo dvostruko više sjednica i usvojilo dva puta više materijala, dva puta više strategija i politika iz ključnih oblasti kao što su: transport, zaštita okoliša, borba protiv korupcije, borba protiv terorizma, politika prema iseljeništvu, strategija sektora pravde, upravljanje dugom, elektronske komunikacije, integrisano upravljanje granicom itd., te usvojilo više zakona nego bilo koje Vijeće u prethodnom mandatu. Dakle, svi ključni procesi su pokrenuti i svi imaju pozitivne i mjerljive rezultate. To je mišljenje svih objektivnih i nepristrasnih poznavalaca aktuelnog stanja i trendova na nivou BiH, kako domaćih, tako i stranih.

Sve navedeno nam daje podstrek da nastavimo raditi kao i do sada: vrijedno, planski i uporno, u nastojanju da ostanemo fokusirani na ključne prioritete: očuvanje stabilnosti, evropsku i NATO budućnost BiH, ekonomski razvoj, socijalnu stabilnost, otvaranje novih radnih mjesta, vladavinu prava i poboljšanje životnog standarda naših građana.

Posljednjih mjeseci spominju vas kao potencijalnog kandidata za člana Predsjedništva BiH. Mediji vam daju veliku šansu s obzirom na ostvarene rezultate i dobar imidž u međunarodnoj zajednici. Koliko su ove priče utemeljene i jeste li zainteresovani za ovu poziciju?

Mislim da je 16 mjeseci prije općih izbora previše rano govoriti o kandidatu za člana Predsjedništva BiH, posebno zbog notorne činjenice da postoji duga lista mnogo važnijih tema kojim se trebaju baviti ozbiljne političke partije. Kada dođe vrijeme za kandidaturu, SDA će sasvim sigurno predložiti kandidata koji će imati potrebne reference da uspješno realizira tako častan i odgovoran zadatak.

Državni parlamentarci otvoreno traže od Vijeća ministara BiH da počne reformu javne uprave. Kada se država planira uhvatiti ukoštac s ovim problemom?

Reforma javne uprave na nivou BiH je u toku i kontinuirano se provode brojne aktivnosti kako bi postala profesionalnija i bila pretvorena u efikasan servis za potrebe građana, kao i javnog i privatnog sektora.

Institucije BiH planiraju do kraja 2017. godine zaposliti još 800 osoba. Da li je riječ o administrativnom kadru?

Potrebno je napraviti razliku između planova i realizacije. Sasvim sigurno neće u 2017. biti zaposleno još 800 osoba, jer odluku o novom zapošljavanju donosi VM, i zbog toga svaki zahtjev mora imati adekvatno i uvjerljivo obrazloženje. Mogućnost zanavljanja ili eventualno novog zapošljavanja će, prije svih, imati institucije i agencije koje imaju bitnu ulogu u aktuelnim i budućim fazama EU integracija, kao što je npr. Direkcija za EU integracije, kao i one koje osiguravaju fiskalnu održivost ili efikasnu borbu protiv kriminala, korupcije i terorizma.

Osim toga, treba imati u vidu i skori početak rada državnog zatvora koji je u završnoj fazi izgradnje i opremanja, u kojem će raditi nekoliko stotina uposlenika. S druge strane smatram da se popunjavanje potrebnih radnih mjesta može postići i unutrašnjom preraspodjelom, kao i da su neke institucije, poput komisije za koncesije, pokazale potpunu neefikasnost u svom radu i da bi bilo besmisleno da i dalje zadrže status quo.

Ako ne dođe do usvajanja povećanja akciza na naftu u BiH, šta će to značiti za budžete? Ima li BiH alternativni plan?

Ako ne dođe do usvajanja povećanja akciza na naftu u BiH i dalje će više od 1,5 milijardi KM biti "na čekanju", a izgradnja puteva na teritoriji čitave BiH u zastoju i blokadi. Neće biti pokrenut investicioni ciklus, građevinski sektor, i desetine vezanih privrednih djelatnosti neće imati dovoljno posla, izgubit ćemo stotine, možda i hiljade novih radnih mjesta. Pitanje da li postoji alternativni plan treba postaviti entitetima kao korisnicima i implementatorima sredstava koja bi bila prikupljena od akciza, jer smo s toga nivoa imali priliku čuti izjave da postoje alternativni planovi, ali isti nisu nikada jasno prezentirani, niti obrazloženi.

Mediji se posljednjih dana posebno bave prijevodom odgovora iz Upitnika Evropske komisije na engleski jezik. Hoće li novac otići prevodilačkim agencijama u susjedstvu ili pak postoje modaliteti da ne dođe do toga?

Niko i nikada u ime institucija BiH nije rekao da postoji bilo kakva namjera ili mogućnost da novac za prevođenje ode bilo kome osim domaćim bosanskohercegovačkim agencijama. Takve zlurade neistine je kreirala i plasirala hronično neinformisana opozicija zadužene za (u)zbunjivanje javnosti i izmišljanje "senzacionalnih vijesti", a posebno su glasni i maliciozni bili pojedini predstavnici "opozicije u poziciji".

Ideja je bila da odgovore dostavimo na hrvatskom kao jednom od oficijelnih jezika EU, što bi značilo da bismo izbjegli dug i skup proces prevođenja na engleski jezik, jer bi u tom slučaju sve odgovore trebalo samo lektorisati, što bi bio višestruko brži, jednostavniji i jeftiniji proces. Ali, želim biti potpuno jasan, ako ta ideja ne bude prihvaćena i odgovore na Upitnik budemo predavali na engleskom jeziku, posao prevođenja će isključivo raditi domaće prevodilačke agencije, odnosno domaći prevodioci, a o načinu njihovog angažmana će, u skladu sa zakonskim procedurama, odlučiti DEI.

Vlasti iz bh. entiteta Republika Srpska još uvijek nisu dostavile odgovore na pitanja iz Upitnika. Otvoreno se najavljuju potencijalni problemi u vezi s odgovorima koji se odnose na ustavna pitanja. Postoji li strah da bi RS mogla blokirati kompletan proces i šta učiniti u tom slučaju?

Imajući u vidu stalne opstrukcije i blokade koje dolaze od RS-a, s kojima se na državnom nivou suočavamo od početka mandata VMBiH, zbog čega procedure izrade pojedinih zakona ili strategija idu sporije od očekivanog i zbog čega gubimo desetine miliona eura iz brojnih fondova, realno je očekivati da će se takav pristup nastaviti i da će svi evropski i reformski procesi i dalje biti opterećeni pokušajima miksanja s dnevnom politikom i neopravdanim i neargumentovanim odugovlačenjima i blokadama.

Što prije svi domaći, ali i međunarodni akteri, prepoznaju uzroke problema i stvarne izvore stalnih "opstrukcija", i nađu rješenje za njihovo otklanjanje, prije ćemo biti u situaciji da ubrzamo najvažnije evropske i ekonomske procese u BiH, neophodne za poboljšanje životnog standarda svih građana. Ako se nastavi aktuelna praksa radikalne retorike i politizacije svakog tehničkog, stručnog ili proceduralnog pitanja, to će nas odvesti ka stagnaciji pozitivnih procesa, a to je suprotno od onoga što su u izbornim porukama sve političke partije obećale građanima BiH.